Sede vacante 640. godine odnosno razdoblje kada ne postoji izabrani papa, trajalo je četiri mjeseca i konačno, bio je izabran. Podrijetlom iz Dalmacije, vjerojatno Zadra, povijest ga bilježi kao osobu koja je prva ostvarila kontakt između Vatikana i hrvatskih krajeva.
U vrijeme biranja novoga te godine imao je važnu ulogu u Vatikanu kao arhiđakon. Postao je papa, 24. prosinca 640. godine, u vrijeme kada se Kršćanstvo na područje njegove domovine bilo ugroženo. Odmah je poslao opata Martina u Dalmaciju i Istru, da učvrsti vjeru i otkupi porobljene krščane. To je prvi povijesni kontakt između Vatikana i hrvatskih krajeva.
Opat Martin, tri je godine proveo u našim krajevima i uspješno obavio povjerenu mu zadaću. Otkupio je mnogo zarobljenih kršćana i na papinu želju, našao je i ponio u Rim, relikvije solinskih mučenika: sv. Dujma, sv. Venancija, sv. Anastazija i još nekoliko iz Salone (Solina).
Papa Ivan IV. dao je podići kapelu unutar bazilike sv. Ivana Lateranskog u Rimu i u nju je postavio relikvije, koje je donio opat Martin iz Dalmacije i Istre. Relikvije bi ostale u Dalmaciji i Istri, da kršćanske crkve nisu bile srušene u seobama naroda i barbarskim pohodima. Nisu tada postajali uvjeti, da se ponovno podignu pa su relikvije otišle u Rim, da zauvijek ne propadnu.
U kapeli su prelijepi mozaici, koji prikazuju solinske i istarske mučenike. Papa Teodor I., nasljednik Ivana IV., dovršio je kapelu. Ispod mozaika, latinski je natpis: “Papa Ivan izvršio je blagoslovom Božjim pobožni zavjet i ustrajnim zauzimanjem dao načiniti ovaj spomenik, koji sjaji poput dragocjenih kovina na krstionici. Tko god amo pristupa i duboko se Kristu klanja, taj neka uzdiže, vruće molitve k nebu.”
Po želji pape Ivana IV. doveo je opat Martin u Rim također hrvatske mladiće, koje će uvježbati u kršćanskoj službi, da se kući vrate kao širitelji kršćanstva. Umro je 12. listopada 642. g. i pokopan u bazilici sv. Petra u Rimu.
