fbpx
Predaja kaže, u vrijeme divova gorostasni Dragonja zaorao je brazdu čije podzemlje guta rijeke koje teku prema moru
Mitovi i legende

Predaja kaže, u vrijeme divova gorostasni Dragonja zaorao je brazdu čije podzemlje guta rijeke koje teku prema moru

13.10.2018. Ured za blaga i misterije

Pazinska jama najslikovitiji je primjer krške evolucije u Istri i široj okolici. Najveća istarska ponornica Pazinčica tu je našla svoj put kroz podzemlje do doline rijeke Raše, a na litici nad njenim kanjonom, nedaleko od ponora, smjestio se tisućljetni kaštel.

Foto: istria-culture.com

Čudnovata je Pazinska jama od davnina plijenila pozornost mnogih koji su imali prilike vidjeti to jedinstveno djelo prirodnih sila, pa je, kao i Kaštel, nalazimo u radovima brojnih putopisaca (Valvasor, Petronio, Yriarte) a pružila je inspiraciju i piscima poput Julesa Vernea, Vladimira Nazora i mnogim drugima.

Navodno je Dante Alighieri u svojoj Božanstvenoj komediji (u kojoj se spominju i Pula i Kvarner) inspiraciju za ulazak u pakao pronašao upravo pred ponorom Pazinčice. To bi dakle trebalo biti ono slavno mjesto gdje svi koji ulaze “trebaju ostaviti svaku nadu”.

Već 1770. Alberto Fortis, svećenik, prirodoslovac i liječnik iz Padove, prilikom istraživanja istarskog podzemlja, spominje Pazinsku jamu. Prva sustavna istraživanja provode 1893. francuski speleolog i istraživač Edouard A. Martel i šumarski stručnjak iz Ljubljane Wilhelm Putick, koji su ujedno napravili i prvi detaljni nacrt jame te došli do vrijednih spoznaja.

U 20.-tom stoljeću jama je bila predmet mnogih istraživanja, a geolog Carlo D’Ambrosini 1927. prvi ukazuje na podzemnu povezanost s dolinom rijeke Raše. Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao Značajni krajobraz. Područje pod zaštitom obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara te Pazinsku jamu.

Gdje odlazi voda?

Iako su neka istraživanja tu tvrdnju i dokazivala, paleontolog Mirko Malez 1967., sa grupom zagrebačkih geologa, detaljno istražuje jamu i zastupa teoriju da vode iz jame izviru u Limskom kanalu. Iste godine obavljeno je i prvo trasiranje voda Pazinske jame, te je utvrđeno da glavnina voda ipak izvire u dolini Raše i Raškom zaljevu. 1978. i 1981. ponovnim trasiranjima vode dolazi se do istih rezultata.

1975. godine speleološko društvo “Istra” iz Pazina, uz pomoć ronioca, radi nova istraživanja jame i preronom sifona u kojeg ponire voda iz prvog jezera, Mitar Marinović otkriva novu dvoranu s malim jezerom (Mitrovo jezero).

Pazinčica i Pazinska jama povremeno uzrokuju jednu neobičnu pojavu. Za velikih voda grotlo ne može progutati svu vodu pa se stvori veliko jezero, ponekad dugo i do tri kilometra.

Najveće je zabilježeno 15. listopada 1896. godine kada se razina jezera popela do 30 m ispod kaštela. Posljednja velika poplava kanjona Pazinčice dogodila se 22. listopada 1993., a manje u studenom 2002. i rujnu 2010.

Legenda o nastanku jame

Postoje mnoge legende o tajanstvenoj Pazinskoj jami i o njenom nastanku. Među najpoznatijima se nalazi i ona o Banu Dragonji. Bio je jedan od najpoznatijih istarskih divova (uz diva Velog Jožu) po kojemu danas naziv nosi istarska rijeka Dragonja. Po starim predajama, prije nego što su Istru naselili ljudi, u dolini rijeke Mirne živjeli su divovi, a glavni među njima bio je div Dragonja, zvan i div Orač jer je zaorao brazdu od Ćićarije prema moru.

Kada je kroz brazdu počela teći voda, div Dragonja nastalu je rijeku nazvao Mirnom. Osim Dragonje, u Istri su živjeli još brojni drugi divovi koji su izgradili niz gradova (Motovun, Vrh, Sovinjak, Oprtalj…), a bili su toliko veliki da su, radeći svaki na svom brdu, jedan drugome dodavali alate. Jedna od istarskih legendi kaže kako je i dan danas živ div Gorazd, sin diva Dragonje, koji se skriva negdje u istarskim šumama.

Legenda o nastanku Pazinske jame Prema narodnim pričama, u Istri su nekada davno živjeli divovi i ljudi. Najveći među njima bio je Ban Dragonja koji je bio velik kao planina i poglavar svima ostalima. Kako su dijelovi Istre bili pod jezerima i močvarama, a drugi dijelovi sušni, ljudi su zamolili Bana Dragonju da im podari vodu kako bi mogli obrađivati zemlju.

Kako je Ban Dragonja bio dobroćudni div, odlučio je pomoći ljudima. Upregnuo je svoje volove i plugovima zaorao po zemlji te stvorio brazdu od jezera do mora u kojoj se otvorila rijeka nazvana po divu- Dragonja. Div je nastavio orati te načinio i drugu brazdu koju je nazvao po svojoj ženi –Mirna. Tako je nastala istarska rijeka Mirna. Div je zaorao i treću brazdu koju je nazvao Draga, po svojoj kćeri. Vidjevši diva kako ore treću brazdu, s Pazinskog kaštela počela mu se podsmjehivati žena pazinskog kapetana, pitajući ga zar je toliko star da tako plitko i krivudavo ore. Takvi su komentari razljutili diva koji je istog trena prekinuo s oranjem.

U tom je trenutku nedovršenom brazdom navalila voda koja je umalo poplavila i kompletnu pazinsku kotlinu. Kada su ljudi vidjeli što se sprema dogoditi, pohitali su Banu Dragonji i zamolili ga za pomoć. Div Dragonja im se smilovao te udario nogom u zemlju, točno pored pazinskog kaštela. Od siline udarca otvorila se ogromna jama koja je u svoju unutrašnjost uvukla sav višak vode.

Legenda o pastiru

Na mjestu treće brazde tako je nastala Pazinčica koja ponire u Pazinskoj jami. Od ostalih legendi o Pazinskoj jami nije naodmet spomenuti mladoga raškog pastira koji je čuvao ovce vlasnika Pazinskog kaštela.

U trenutku nepažnje jedna je ovca slučajno pala u ponor i o tome razumljivo nije ništa govorio. No kada je nakon nekog vremena došao u posjet obitelji, otac mu je pokazao mrtvu ovcu koju je voda izbacila na izvoru Sv. Antuna u dolini rijeke Raše.

Potom je pastir da bi prehranio svoju gladnu obitelji povremeno bacao poneku ovcu u Pazinsku jamu, a otac bi je sačekao u Raši.

To je trajalo neko vrijeme, sve do trenutka dok otac umjesto ovce nije dočekao mrtvo tijelo svoga sina jer ga je otkrio i u jamu bacio vlasnik Kaštela.

Literatura:

Slukan-Altić, M.: Historijsko-geografska osnova razvoja Pazina: kartografska analiza

Službene stranice grada Pazina