Sve je započelo 1. rujna 1934. kada su ribari u jednoj uvali kod Kraljevice ulovili u mrežu gorostasnu psinu znanstvenog naziva Cetorhinus maximus. Događaj je odmah postao senzacija koja je obuzela javnost. Tomu su pomogli i brojni medijski naslovi u kojima je prednjačila, tada popularna, revija Svijet. “Pogled na Kraljevicu; Morski pas, nakon borbe od četiri sata, na kopnu u Kraljevici; Gospoda ribari S. Jurković, J. Katnić i I. Turina koji su ulovili neman.”
Kod tunere Grabrova u Kraljevici bio je, eto, ulovljen više od 8 metara dugačak morski pas, mase oko dvije tone. Trojica spomenutih ribara bili su glavni, a pomagalo im je još tridesetak ljudi da ribu mrežom uhvate, dovuku na obalu i umlate.
No, u pozadini senzacije odvijala se još jedna priča koja se na koncu spojila sa samim događajem i odredila sudbinu morskog psa. Pojavilo se, naime, pitanje što s lešinom nemani, budući da su dva muzeja izrazila interes da morskog psa očuvaju, prepariraju i izlože. Jedan muzej bio je onaj Zoološki u Zagrebu, a drugi njegov pandan iz Ljubljane.
Gorostasna psina je pak odmah bila dopremljena u Zagreb gdje je, izložena u baraki zagrebačkog Zbora (danas Velesajam, op.ur.), postala prava atrakcija. Bilo ju je moguće pogledati u zamjenu za novac nužan za popravak ribarskih mreža koje je psina razderala.
Borba dva muzeja
Došao ga je pogledati i zoolog Krunoslav Babić, tadašnji ravnatelj Zoološkog muzeja u Zagrebu. On je zaključio kako se radi o bezopasnoj vrsti koja se hrani planktonom. Babić je odigrao najveću ulogu u drugoj, pozadinskoj priči o morskom psu iz Kraljevice.
Suvremenici i medijski napisi bilježe ostatak priče. “Iz Ljubljane su danas ujutro stigla u Zagreb dva čovjeka, i oni nastoje svim silama, da gorostasna psina bude prevezena u Ljubljanu i da ostane ondašnjem muzeju.” S druge strane, zagrebački Zoološki muzej nije imao sredstava kojima bi otkupio morskog psa pa su se bacili na traženje sponzora.
Kako je vrijeme prolazilo, tako je borba dva muzeja postajala sve dramatičnija. “Za sada je sigurno, da gorostasna psina ostaje u Zagrebu 3 dana, a glede daljnjega vode se pregovori i vlada neizvjesnost. Slovenci, koji su došli iz Ljubljane, tvrde dapače, da je riba zabunom dopremljena u Zagreb i da je bilo ugovoreno da se ima odmah prevesti u Ljubljanu. Čak što više tvrde, da su za nekih 6500 dinara kupili sve što je potrebno za konzerviranje ribe. Predlagali su i to da bi zagrebačkom muzeju ostala koža, a ljubljanskome – kostur. Ovaj prijedlog bi popraćen smijehom stručnjaka, jer morska psina ima hrskav kostur, koji se ne da konzervirati. Zanimljiva borba za golemu ribu je u punom teku…”
Zagrebački morski pas
U međuvremenu, profesor Ljudevit Jurak psinu je “formalinom i sublimatom” privremeno konzervirao. Na koncu je borbu dva muzeja riješila zdravstvena komisija koja je ustanovila “da se on nalazi u vrijenju i da se ne smije otpremati dalje.”
Tako je morski pas ostao u Zagrebu do danas. Dugo i mukotrpno prepariranje izveo je muzejski preparator Pavao Allinger. Tijekom postupka, dva je dana odvajao i čistio kožu koja je sama težila oko 800 kilograma.
Potom je napravljen model koji je točno odgovarao dužini i obujmu gorostasne životinje. S obzirom na težinu i nemogućnost manipulacije, gorostasna psina i danas je izložena na mjestu gdje je i preparirana. Tko je na koncu platio troškove prepariranja i danas je misterija.
Hrvatski prirodoslovni muzej jedan od najvećih muzeja u Hrvatskoj. Smješten je u povijesnoj plemićkoj palači na bedemima zagrebačkoga Gornjega grada. Muzej prikuplja, čuva, izučava i prezentira razne prirodnine kao svjedočanstva ili dokumente vezane za prirodoslovlje Hrvatske. U muzejskim se zbirkama nalazi više od 2 milijuna primjeraka minerala, stijena, fosila, prepariranih biljaka i životinja iz svih krajeva hrvatskog ozemlja, ali i iz susjednih zemalja te s drugih kontinenata. Više o muzeju, atrakcijama i zbirkama koje čuva možete saznati na ovom linku.
