Nakon smrti voljene Veronike, Fridrik II. Celjski ostavio je manje poznate tragove koji sve do danas svjedoče o tragičnoj ljubavnoj priči iz 15. stoljeća, koja je predstavljena izložbom u Dvoru Veliki Tabor pod nazivom “Legenda o Veroniki Desinićkoj – nematerijalno kulturno dobro”.
Fridrik je dio svoje priče zabilježio na freskama koje simbolički prikazuju Veroniku, oca mu Hermana II. Celjskog, kojem je do kraja života zamjerao ubojstvo Veronike, ali i njegovu sestru* Barbaru Celjsku – poznatiju i kao Crnu kraljicu.
Freske se nalaze u kapeli sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom koju je Fridrik dao sagraditi 1448. godine kao donaciju Crkvi za legalizaciju vanbračnog sina Ivana, rođenog u vezi s Veronikom. Kapela je bogato oslikana u maniri “pittura infamante”, odnosno uvredljivim portretima kojima je Fridrik želio javno prokazati i osramotiti osobe koje je smatrao odgovornima za smrt voljene žene.
Skriveno značanje Freski
Skriveno značenje freski dio je izložbe i naslanja se na tumačenje konzervatora Ivana Srše koji smatra kako je Fridrik na zidne slike uklopio portrete glavnih protagonista iz njegove tragične životne priče. Sam je Fridrik tako portretiran na dvije scene, kako kleči pred sv. Leonardom i u sceni Pohod i poklonstvo triju kraljeva.
Herodova gozba
U sceni Herodova gozba prikazan je Herman II. Celjski, i to kako sjedi i promatra one koji sjede za stolom Heroda, kralja Filipa i njegovu ženu Herodijadu.
Na pladnju je glava Ivana Krstitelja i simbolizira Fridrikovu osudu na smrt i posredno ubojstvo Veronike. Herodov je lik paralelan s Hermanom – kao što Herod nije vlastoručno ubio Ivana Krstitelja, tako ni Herman nije osobno ubio Veroniku Desinićku, no oba su aktera prouzročili smrt svojih žrtava.
Kralj Filip tako predstavlja Sigismunda Luksemburškog, a Herodijada Barbaru Celjsku. Oba su supružnika bila upletena u suđenje Fridriku. Scena Veronikin veo zapravo je aluzija na tragično stradalu suprugu Fridrika II.
Izložba, čija je autorica Nadica Jagarčec, prepuna je manje poznatih detalja o vremenu u kojem je Veronika živjela, ali i predmeta koji kroz vrijeme i dalje svjedoče o novim otkrićima poput simboličkih pećnjaka, koji se nalaze u Dvoru Veliki Tabor i, kroz prikaz Veronike kao ribe faraonike, otkrivaju Fridrikovu grižnju savjesti.
Predstavljen je i povijesni kontekst na kojem se dijelom temelji usmena predaja o Veroniki i grofu Fridriku II. Celjskom, ali i brojni radovi i umjetnička djela koja su nastala pod utjecajem te tragične ljubavne priče. Posjetitelji imaju priliku upoznati razdoblje 15. stoljeća kroz kapelu sv. Ivana u Ivaniću Miljanskom te arheološke nalaze iz starih gradova Vrbovec i Krapina te Dvora Veliki Tabor.
S druge strane, niz predmeta inspiriranih ovom legendom, koji sežu od književnih djela i muzejskih publikacija do reprodukcija likovnih radova, predstavljaju samo dio dosada realiziranih projekata vezanih za zaštitu i promicanje usmene predaje o Veroniki Desinićkoj.
Izložba u Dvoru Veliki Tabor ostaje otvorena do 4. listopada 2025. godine.
