Novo nematerijalno kulturno dobro “Tradicijska zavjetna procesija Krīžȉ/Kríži na otoku Rabu-Rapski krīži/kríži” upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstva kulture i medija. Procesija je to koja se u kontinuitetu od 11. stoljeća odvija u gradu Rabu. Pridružena joj je i pobožnost čudotvornoj zavjetnoj ikoni Gospe Rapske od sredine 16. stoljeća.
U procesiji sudjeluju vjernici svih sedam župa iz Barbata, Banjola, Mundanija, Kampora, Supetarske Drage, Lopara i grada Raba. Stoga, okupljanjem čitave otočne zajednice i svojim posebnostima ukrašavanja mjesta i križeva koji se nose, procesija pripada mediteranskom kulturnom krugu. Bez prekida se svake godine odvija bez većih promjena.
Svake posljednje nedjelje u mjesecu travnju vjernici kreću iz svojih župa moleći i pjevajući pobožne pjesme predvođeni križem. Procesije se međusobno razlikuju po zastavama svetaca zaštitnika župa, molitvama i pobožnoj pjesmi, po detaljima na narodnoj nošnji i načinu na koji se mladom pšenicom, vinovom lozom i cvijećem okiti procesijski župni križ. Svečanost se obilježava i kampananjem ili nuncijanjem. To uključuje svečano zvonjenje sa zvonika rapskih crkava i kićenje prozora kuća pokraj kojih procesija prolazi.
Uključenost cjelokupne zajednice otoka Raba izniman je primjer složnosti, jedinstva i homogenizacije stanovništva u održavanju običaja u kontinuitetu od najmanje pet dokumentiranih stoljeća.
Početci zavjeta Gospi Rapskoj zabilježeni su u prvoj polovici 16. stoljeća kao i prethodno čudesno ozdravljenje koludrice Lukine de Dominis u ženskom benediktinskom samostanu sv. Andrije Apostola u Rabu, čiji je opis sačuvan u samostanskom arhivu. Prema tom izvoru Lukina je u samostan još kao djevojčica donijela ikonu Bogorodice s djetetom. I nakon primanja zavjeta zadržala ju je u svojoj samostanskoj ćeliji.
“Teško oboljevši, Lukina je devet godina provela ležeći u krevetu, moleći se svakodnevno Gospi, čija se ikona nalazila iznad njezina bolesničkog kreveta.
U pola noći na blagdan Rođenja Marijina 8. rujna, dok su sestre molile u koru, zapadni je dio samostana obasjala užarena svjetlost. Bila je tolika da su rapski ribari, koji su se vraćali s ribarenja oko Luna, pomislili da se samostan zapalio te su ga pohitali gasiti. Prema opisanom izvoru, Gospa je pozvala Lukinu da ustane i odjene se. Nakon dugogodišnje nepokretnosti Lukina se oćutjela zdravom te je pošla sestrama u kor na zajedničku molitvu.
Vijest je odmah razglašena po gradu. Skupilo se mnoštvo svijeta, čitav kler i biskup te je odlučeno da se ikona Gospe Rapske iz sestrine ćelije prenese u crkvu sv. Andrije. No nitko nije uspio pomaknuti ikonu, tek ju je Lukina uspjela odnijeti u crkvu.”
Od tada se svakog 8. rujna na oltaru Gospe od Čuda u crkvi sv. Andrije pjeva sveta misa na spomen toga događaja. Toj zavjetnoj ikoni Gospe Rapske utječu se mnogi vjernici pa je i danas ukrašena zavjetnim darovima iz ranijih stoljeća.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
