Iako su grofovi Draškovići vezani imenom za dvorac Trakošćan, oni su posjedovali i mnoge druge dvorce i posjede, pretežito u krajevima hrvatskoga kajkavskog područja. Jedan od mnogih je dvorac u središtu Dugog Sela čiji su ostaci i danas vidljivi.
Nalazi se u parku sjeverno od glavne ulice koja od Zagreba vodi na istok, na mjestu gdje je nekad bio slikovit i dopadljiv perivoj. U blizini potoka, jezera i šume nekada se uz dvorac nalazio cvjetnjak i četiri staze. Jedan dio dvorca porušen je nakon Drugog svjetskog rata, a šezdesetih godina prošlog stoljeća na tom je dijelu izgrađen malen hotel.
U sačuvanom djelu dvorca danas se nalaze stanovi, a u parku još postoje stara stabla koja govore o starosti prirodne šume i čovjekovom rukom podignuta perivoja. Sjeverozapadno od dvorca, na mjestu gospodarskih zgrada, izgrađene su nove zgrade.
U dvorac obitelji Drašković u Dugom Selu dolazio je, kao mladić, Stjepan Radić jer je davao poduku mladom grofu Draškoviću (Ivanu ili Aleksandru). U svome dnevniku o tome piše Miroslav Krleža: „Prošli smo kroz Dugo Selo uz ruševine Draškovićeva dvorca gdje je Stipa (Stjepan Radić) proveo godinu dvije kao informator grofovskog sina. Dopremio naš Stipa jednoga dana pune taljige hrvatskih knjiga na neizrecivo čuđenje grofice, iznenađene da se u Hrvatskoj štampaju hrvatske knjige, pa još i toliko da ih ima puna kola, što Stipa ističe u svojim uspomenama sa zaista dirljivo bezazlenim rodoljubivim ponosom.”
Staro hrvatsko feudalno plemstvo
Plemićka obitelj Drašković je dva stoljeća, od 1685. godine, upravljala vlastelinstvom Božjakovina, kojemu je pripadalo i Dugo Selo. Oko 1882. godine prodan je veći dio božjakovačkoga posjeda, a manji dio, sa sjedištem u Dugom Selu, ostao je u obitelji Drašković. Početkom 20. stoljeća, kada je dugoselskim posjedom upravljao Teodor II. Drašković, površina vlastelinskog dobra iznosila je 1.270,75 hektara.
Mali dio posjeda Draškovići su prodali seljacima u razdoblju od 1908. do 1914., a najveći dio zemljišta ostao je u vlasništvu grofova do 1945. godine. Ivan Janko II bio je posljednji iz te plemićke obitelji koji je živio u Dugom Selu, a nakon Drugoga svjetskoga rata preselio se u Švicarsku gdje je i umro. Draškovići su u Dugom selu posjedovali još četiri kurije.
U Božjakovini tijekom 18. stoljeća su izgradili nekoliko važnijih građevina: stari dvorac poznat pod imenom Blahimir (poslije nazvan Lješćara), novi dvorac, kuriju na cesti Zagreb-Vrbovec, kuriju u Dvorišću te nekoliko kurija na božjakovačkim majurima. U božjakovačkom je dvorcu 24. kolovoza potpisan „sporazum Cvetković- Maček”, na osnovi kojeg je stvorena Banovina Hrvatska.
Templari u Dugom Selu
Prostor Dugoga Sela pripadao je u 14. i 15. stoljeću templarima i ivanovcima, a od 16. do. 19. stoljeća bio je to predij većega broja plemićkih obitelji. Predij je imanje koje se davalo na nasljedno uživanje, a uživatelj je imao obavezu vojne dužnosti pod zastavom davatelja predija. Uživatelji predija bili su plemići. U 16. stoljeću posjed Sela bio je podijeljen na Gornja Sela i na Donja Sela.
Donja i Gornja Sela postala su u prvoj polovici 18. stoljeća jedinstveno naselje i od tada dolazi pod imenom Dugo Selo. Sve do kraja 19. stoljeća povijest Dugog Sela i Božjakovine bila je zajednička jer je sve to bila jedinstvena gospoštija, koja je od 1685. godine pripadala grofovima Drašković.
