Malo je poznato, da se “repriza” sigetske bitke (1566.), ali manjih razmjera dogodila trideset godina kasnije pod bedemima srednjovjekovne utvrde Vrhovci, čiji se ostaci još drže na obroncima Požeške gore kao stoljetni čuvari drevne Požege.
Sve je počelo 15. travnja 1596. godine, kada je turski zapovjednik Vrhovačkog grada Ismail-beg u posjet pozvao franjevačkog provincijala iz Požege, fra Grgura Masnovića. On se odazvao pozivu i stigao u Vrhovce u pratnji prijatelja Vida Kovačevića. Za vrijeme razgovora beg se narugao fratru onim poznatim riječima koje su Turci podrugljivo pripisivali franjevcima: “Kamo Turci s ćordom, tamo fratri s torbom”.
Kako je Masnović prešao preko te rugalice, beg je i dalje sve više vrijeđao. Došlo je do svađe u kojoj je beg potegao sablju da sasiječe fratra. Međutim, Vid Kovačević bio je brži, oduzeo je begu sablju i jednim mu zamahom odsjekao desnu ruku. Na begovo zapomaganje sluge, koji su bili domaći sinovi, nisu pozvali turske vojnike, nego su se priklonili Masnoviću i Kovačeviću. Dolazi do pobune u kojoj je beg ubijen, a turska posada savladana.
Kako je još bio dan, odlučili su napustiti grad noću, da ne bi kojeg Turčina susreli na putu za Požegu. Nisu ni slutili da je jedan vojnik ipak pobjegao i to ravno u Požegu paši te ga izvijestio o krvoproliću u Vrhovcu. Turci su bili brži i prije mraka pašin sin Husein opkolio je grad s većim brojem Turaka u namjeri da opsadom izgladni pobunjenike.
Nakon petnaest dana braniteljima je ponestalo hrane i trebalo je nešto učiniti. Trojica među priklonjenim braniteljima, Juračić, Tomašević i Ilčić, predložili su Kovačeviću da bi se oni noću provukli kroz turske straže i ubili Huseina. To bi Turke sigurno prisililo da se barem privremeno povuku pa bi to bila prilika za bijeg iz tvrđave. Prijedlog je bio prihvaćen i trojica junaka uspjela su u svojem naumu. Ugušili su Huseina u šatoru i dovukli ga u tvrđavu. Kada je svanulo jutro, Turci su ugledali glavu svog zapovjednika nabijenu na kolac i istaknutu na kulu.
Umjesto da se povuku, poslali su paši u Požegu vijest o pogibiji sina. Ogorčeni paša krenuo je na Vrhovce sa 400 vojnika željan osvete. Počeo je turski juriš za jurišom. Kada su branitelji vidjeli da se više neće moći odupirati premoćnijim Turcima, odlučili su se na proboj, na junačku smrt. Vid Kovačević izašao je na čelo svoje male čete branitelja, za koju kronika kaže da ih nije bilo više od 40, i krenuo u napad. Najveće junaštvo pokazao je opet Juračić koji si je sabljom prokrčio put do paše, srušio ga s konja i ubio. Ali i on je pao pod turskom sabljom. Koliko je to bila očajnička i neravnopravna bitka pokazuje podatak da je ta šaka junaka pobila oko 300 Turaka.
Bitka kod Vrhovaca odjeknula je Slavonijom– porobljenom i onom što je ostala na banskoj strani. Ona je označila početak stoljetne borbe protiv Turaka.
“Slavonski Siget”
Ostaci ovog “slavonskog Sigeta” nalaze se iznad sela Gradski Vrhovci, oko šest kilometara jugozapadno od Požege. Utvrda je smještena na jednom istaknutom vrhu (433 metra) i s nje se pruža lijep pogled na jug prema Bosni i na sjever prema Požegi. Od staroga grada sačuvano je malo. Međutim, njegove ruševine ipak omogućavaju da se uoči veličina tvrđave. Utvrda je bila pravokutnog oblika. Imala je jednu branič kulu,koja je bila okrugla, te posebno utvrđeno predvorje koje je otežavalo prilaz gradu. Sada su sačuvani samo ostaci kule visine od oko osam metara te jedna topovska strijelnica.
O ovoj velikoj utvrdi ima vrlo malo podataka. Tek se zna da se 1400. spominje kao vlasništvo plemića Vrbovskih, čije je sjedište bilo u Požeškim Sesvetama, ali o tome kada je nastala i zašto je napuštena ništa ne zna.
Turci je osvajaju 1537. godine i u njoj je Turska posada na čelu sa zapovjednikom (dizdarom). Popisivači Slavonije poslije izgona Turaka opisuju 1702. godine vrhovačku utvrdu kao napuštenu, razvaljenu gradinu.
