fbpx
Velebnu Svetu Anu tada je progutala stoljetna šuma, ostala je zaboravljena i sama, a kad je konačno izronila redovnici su se posvađali
Foto: Blaga & misterije / Kontaktirati za prijenos
Dvorci i nasljeđe

Velebnu Svetu Anu tada je progutala stoljetna šuma, ostala je zaboravljena i sama, a kad je konačno izronila redovnici su se posvađali

19.02.2019. Ured za blaga i misterije

U blizini Donje Vrijeske, gdje cesta od Daruvara počinje spust prema Velikim Bastajima, nalazi se poljski put koji ne otkriva gdje zapravo vodi. Krene li njime putnik, ugledat će šumarak i nastaviti prema zavoju koji otkriva pogled na neobično veliko zdanje stisnuto između šume i livada. Po strani, i pomalo zaboravljeno, toliko da u jednom trenu svoje duge povijesti ljudi nisu mislili da uopće postoji.

Crkva je to Sv. Ane, jedini ostatak nekadašnjeg velebnog srednjovjekovnog pavlinskog samostana koji je 1412. godine dao sagraditi gospodar obližnje Dobre kuće Benedit Nelipić. Darovao ga pavlinima no 1542. godine dolaze Turci i pavlini se povlače prema zapadu.

Samostan ostaje zapušten sve dok Turci gotovo dva stoljeća kasnije ne napuštaju te krajeve. U tom vremenu, žitelji su zaboravili da Sveta Ana uopće postoji i za velebni kompleks malo tko je znao. Samostanska zgrada je nestala a jedino se držala crkva. U zarasloj gustoj šumi otkrivena je u vrijeme kada je u tom kraju boravio Arsenije Črnojević.

Monasi iz obližnjeg manastira Pakra traže tako 1730. godine od Karla IV i episkopa Nikifora Stefanovića dozvolu za dolazak u Svetu Anu kako bi ju obnovili i ponovo stavili u funkciju. Iz izvještaja seljaka koji su sudjelovali u krčenju šume na tom prostoru lako se može se zaključiti kakva je divljina vladala u tom dijelu Slavonije, kakvu su pustoš ostavili Turci.

Da bi uopće prišli crkvi, 150 seljaka cijeli je dan krčilo jedan uski puteljak. Drugi dan, šezdesetak seljaka jedva je iskrčilo uski prolaz oko cijele crkve u širini jednog čovjeka i kada su napokon došli do ulaznih vrata, u crkvu se zbog guste šume koja je iz nje rasla nije moglo ući. Pred oltarom je, navodi izvještaj, izrastao brijest debljine bureta. Ipak, radovi su nastavljeni i crkva je 1731. godine prekrivena.

Svađa redovnika

Radovi su međutim, već 1732. godine prekinuti jer su se na gradilištu pobili pijani seljaci. Prema izvještaju nekog generala Lokatelija koji je bio zadužen za sigurnost tih krajeva, došlo je do tučnjave u kojoj su ubijene tri osobe. Tek odlukom dvorskog savjeta koja je donesena nakon žalbe kaluđera ( pravoslavnih redovnika op. ur. ) i mitropolita Jovanovića, odobrava se 1733. godine davanje crkve pravoslavnim vjernicima.

No, samo privremeno i na revers zbog potraživanje pavlina koji su istaknuli svoja ranija prava na tu crkvu. Tada su se pak, kaluđeri prihvatili posla i crkva je uređena. Pokraj nje, sagrađen je i konak  pa je posvetu obavio Nikifor Stefanović 1741. godine. Skupština Virovitičke županije međutim, 1745. godine ponovo razmatra traženje pavlina da im se vrati crkva i prizna vlasništvo.

Skupština ih na koncu odbija i prihvaća protest pravoslavnih starješina pa se pavlini žale višoj instanci – u ovom slučaju carici Mariji Tereziji. Ona je pak, 1757. godine cijeli slučaj uputila ugarskom namjesništvu s napomenom da pavlini svoje vlasništvo moraju dokazati dokumentima. Na koncu je cijeli slučaj okončan kompromisom – Banski stol u Zagrebu priznao je pavlinima vlasništvo, no samostan je ostavljen kaluđerima.

Kako je izgledala Sveta Ana?

Prema opisu iz 1764. godine, netom nakon što je okončan sudski spor između redovnika, crkva je bila prekrivena hrastovim daskama. S istočne strane koja je također bila obložena hrastovinom bile su gospodarske zgrade. Sa zapadne strane bile su stare ćelije od tvrdog materijala i pletera te dvije drvene ćelije. Sa sjeverne strane, stare zidane ćelije nisu nikad dovršene.

U povijesti manastira presudna je bila 1775. godina kada je carskom naredbom zbog malog broja kaluđera on ukinut i pripojen manastiru Pakra kod Sirača. Kaluđeri su se toj naredbi opirali sve do 1792. godine kada su silom protjerani. Zgrade su uništene a crkva je opljačkana.

Foto: Blaga & misterije / Kontaktirati za prijenos

Tek 1793. godine dopušteno je povremeno okupljanje naroda uz crkvu na određene crkvene datume. Daruvarski vlastelin Janković na čijem se području nalazila Sveta Ana devastirao je gotičko zdanje a godine 1836. zabilježeno je i kako je služila kao štala.

Spašavanje crkve

Kada je tim krajem prolazio Ivan Kukuljević užasnuo se nad stanjem crkve pa je od pakračkog episkopa 1859. godine tražio da pokrene akciju za uređenje crkve. I zaista, crkva se počela uređivati ali se opet pojavio vlastelin Janković koji je omeo radove. Opet je došlo do parnice koju je Janković izgubio pa je obnova dovršena 1861. godine.

Postavljen je drveni zvonik, no nakon nekoliko godina, crkva je ponovo zapuštena. Tek na inicijativu Ise Kršnjavog Hrvatska zemaljska vlada 1904. godine obnavlja crkvu i to znatno detaljnije nego što je to bio slučaj kod ranije obnove. Popravljene su kontrafore, dograđen je vrh glavnog pročelja, metalni zvonik na krovu, te drveni kor u unutrašnjosti. Većina je dodataka izvedena u gotičkom stilu, u skladu s uobičajenim pristupom restauraciji srednjovjekovnih spomenika u historicizmu, dakle stilu u kojem je građevina sagrađena u 15. stoljeću.

Foto: Blaga & misterije / Kontaktirati za prijenos

Tu je restauraciju projektirao arhitekt Vinko (Vinzenz) Rauscher, zaposlen u to vrijeme u Građevnom odsjeku Odjela za unutrašnje poslove hrvatske vlade u Zagrebu, inače učenik najznačajnijeg arhitekta neogotike u austro-ugarskoj monarhiji Friedricha Schmidta, kojemu je bio povjeren cijeli niz sličnih projekata na gradnji novih i restauraciji starih kako katoličkih tako i pravoslavnih crkava u Hrvatskoj.

Po Rauscherovim je projektima izveden i novi ikonostas u unutrašnjosti. Ikone ne ikonostasu izveo je slikar Marko Peroš, profesor na Školi za umjetnost i obrt u Zagrebu. Slikar Ivan Drusani, također iz Zagreba, izveo je novi dekorativni oslik s manjim brojem figuralnih polja, koji je kasnije prekrečen.

Foto: Blaga & misterije / Kontaktirati za prijenos

Toranj crkve u međuvremenu se urušio te je postavljen ispred ulaza. Unatoč svim stradavanjima crkva Svete Ane sačuvala je mnoge gotičke elemente i ubraja se među najvrjednija zdanja tog stila u kontinentalnoj Hrvatskoj. Dugačka je 39.20 metara a široka 10.41 metar. Jednobrodna je s poligonim prezbiterijem i pojačana kontraforima.

Od nekada velikog gotičkog tornja koji je viđen još 1702. godine nema tragova a sadašnji zvonik je iz 1906. godine. Sačuvani su zapadni i sjeverni portal, gotički prozori i trijumfalni luk. U crkvi se nalazi desetak oštećenih ikona iz prve polovice 18. stoljeća. Crkva svete Ane danas se ponovno nalazi u jako lošem stanju i prijeti joj propadanje.

 

Tomislav Đurić, Dragutin Feletar: Stari gradovi, dvorci i crkve