Elizabeta Bavarska, punog imena Elizabeta Amalija Eugenija, poznatija pod nadimkom Sisi bila je austrijska carica i ugarsko-hrvatska kraljica, supruga cara Franje Josipa I. Elizabeta je bila kćer vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog i princeze Ludovike Bavarske, unuka Maksimilijana I. Josipa Bavarskog te sestra Marije Sofije Bavarske. 1854. udala se za cara Franju Josipa.
Sjaj i bijeda carske obitelji
Oboje na vrhuncu životne snage i ljepote, bili su pojam ljubavi, sklada i ljepote koji je bio u oštrom kontrastu sa nesložnom državom koja je brojala 50 milijuna ljudi.
Sisi je bila poznata po svojoj ljepoti i eleganciji. Pisala je poeziju, navodeći sebe kao Titaniju. Proučavala je grčki jezik. Neprestano je putovala, ali se u suštini nije bavila politikom. Potresena zagonetnim samoubojstvom svoga prvorođenog sina, prijestolonasljednika Rudolfa, povukla se u vilu na Krfu.
Tako je već dulje vrijeme prije smrti živjela daleko od Bečkoga dvora i svojega supruga, koji se potajno zabavljao s glumicom Katarinom von Schratt. S druge strane, carica je bila vrlo diskretna i povučena te je često putovala inkognito, s malom pratnjom.
Atentat na Sisi
Tako je povremeno dolazila i u Švicarsku. Ranog popodneva 10. rujna 1898. godine, nesretna se Sisi namjerila na vožnju parobrodom ženevskim jezerom. Dok se spremala ukrcati na kočiju ispred svoga hotela, čovjek se spotaknuo i, činilo se tada, ovlaš se naslonio na nju te nastavio dalje. Od njihova kontakta carica se ipak srušila. Međutim, nakon nekoliko trenutaka je Sisi već bila na nogama, u žurbi da stigne na parobrod.
Na putu prema parobrodu je tek počela osjećati slabost, da bi se naposlijetku srušila čim su zaplovili. Tada su joj napokon popustili čvrsto stisnuti korzet i na bluzi primjetili crvenu mrljicu, točno u ravnini srca. Po hitnom postupku plovidba je obustavljena, a carica je prebačena u Ženevu. Tamo je nažalost preminula kasnije toga dana u dobi od 61 godine.
Nedugo nakon cijelog ovog nemilog događaja, počinitelj je identificiran i uhićen. Bio je to talijanski anarhist Luigi Lucheni. On se pak namjerio da tog dana usmrti bilo kojeg nesretnog visokog dužnosnika. Tako mu je originalno zamišljena meta bio francuski vojvoda od Orleansa. No kako je vojvoda planove promijenio u zadnji čas, tako je zaluđeni Luigi bio primoran pošto-poto potražiti novu metu. I pronašao ju je kada je saznao da je Sisi u Ženevi. Uspio ju je zapratiti i doći s njom u kontakt. U tom nespretnom prolasku pokraj carice, spretno joj je zario oštru tanku turpijicu, točno u ravnini pluća i srca.
Žrtva nasilne ideologije
Prema njegovim iskazima, mete su mu bile vladajući, pri čemu je direktno njih krivio za poražavajuće stanje socijalno ugroženih skupina u carstvu, kojih je tada bilo mnogo. Želio je počiniti ubojstvo visoko pozicionirane osobe iz vladajuće klase kako bi o tome izvještavali mediji diljem Europe. Nadao se da bi svojim primjerom potaknuo odmazdu širokih raspona, kroz prizmu nasilne anarhističke ideologije usmjerene protiv vladajućeg sloja. Pri uhićenju je bio nasmijan i samozadovoljan!
Ubojstvo nije bilo motivirano osobnom mržnjom prema Elizabeti, već je bilo izraz Luchenijevog anarhističkog nezadovoljstva društvenim sustavom i monarhijama. Elizabeta je, iako voljena od mnogih, postala slučajna žrtva njegove političke ideologije. Luigi je čak izjavio kako njegova meta nije bila žena, već carica pri čemu je eksplicitno potvrdio svoje motive.
Počnitelj ovog besmislenog atentata, jer se Elizabeta nikada nije bavila politikom, osuđen je na doživotnu tamnicu. Uspio je počiniti samoubojstvo, objesivši se, 12 godina kasnije.
Elizabeta je pokopana u Carskoj kripti u Beču.
