Na današnji dan 1918. godine kod otoka Premude potonuo je austrougarski bojni brod Szent Istvan. Njegovu olupinu pronašao je na dubini od 68 metara 1970-ih godina slavni tvorac dokumentarnog serijala “Tajne Jadrana”, Mario Saletto.
Bio je to austro-ugarski dreadnought bojni brod klase Tegetthoff imenovan po prvom mađarskom kršćanskom kralju Ugarske Stjepanu I. Svetom. Njegova izgradnja započela je u Rijeci, ali je dovršen u Puli 1914. godine.
U to vrijeme, sa 154 metra dužine slovio je kao najveći i najmoderniji bojni brod Austro – ugarske ratne mornarice. Danas zbog svoje veličine, ali i mornara kojima je postao posljednje počivalište, nosi nadimak ‘Titanik Jadrana’.
Misija razbijanja blokade
Szent Istvan se 1918. našao pred velikim izazovom, misijom razbijanja takozvane Otrantske baraže, savezničke blokade Jadrana. Pokušaj proboja bio je tajna operacija, a flota koja ju je provodila bila je podijeljena u dvije grupe.
Prva je isplovila 8. lipnja i idući dan uspješno doplovila na odredište, uvalu Slano kod Dubrovnika. Druga grupa krenula je iz Pule 9. lipnja. Kolonu je vodio razarač Velebit, iza njega je Szent Istvan koje je pratio bojni brod Tegetthoff. U floti je bilo još šest torpiljarki.
Zbog kvara na sustavu barikada u pulskoj luci već u početku došlo je do kašnjenja pa je flota bila prisiljena ubrzati. To je pak, uzrokovalo pregrijavanja ležaja na desnoj turbini Szent Istvana te je brzina konvoja morala je biti smanjena.
Da situacija bude gora, Szent Istvan se zbog kvara počeo jako dimiti pa je postao uočljiv ubaš u opasnoj zoni djelovanja talijanskih torpednih čamaca.
S druge strane, dva talijanska torpedna čamca, MAS 15 i MAS 21, u to vrijeme bili su na misiji uklanjanja mina i uočili su flotu u neprilici.
Lansiranje torpeda
Talijanski zapovjednik koji je zapovijedao čamcima, Luigi Rizzo, već je prije, 1917., bio zaslužan za potapanje austro-ugarske oklopnjače SMS Wien . MAS -21 napada Tegetthoff, ali torpeda promašuju svoj cilj. Szent István dobiva direktni pogodak od torpeda sa Rizzovog čamca MAS -15 u 3:31 ujutro.
Prvi je pogodio pramac, a drugi nepropusnu pregradu koja je dijelila dvije kotlovnice, pa je već tada poginuo znatan broj strojarskog osoblja i ložača. Szent István je bio teško oštećen.
Pokušaj da se brod nasuče kraj obližnjeg otoka Molat nije uspio. Svi glavni topovi okrenuti su u lijevo kako bi se napravila protuteža, ali i to je bilo uzalud.
Posada je dobila zadnju naredbu da napusti brod koji je potonuo nakon tri sata agonije u 06:12 sati ujutro. Poginulo je 89 mornara, uglavnom onih koji su radili u strojarnici. 976 članova posade je spašeno.
Video snimka
Potapanje Szent Istvana s Tegetthoffa je snimio mornarički časnik Josef Meusburger, a snimka je jedan od dva filma gubitka bojnog broda na moru, drugi prikazuje potonuće HMS Barhama u Drugom svjetskom ratu.
Talijanska ratna mornarica potapanje Szent Istvana smatra svojim najvećim uspjehom u povijesti, a od 1919. i službeno slavi 10. lipnja kao ‘Festa dela marina’ (Dan ratne mornarice).
Olupina Szent Istvána danas leži preokrenuta s palubom prema dnu, s topovima još uvijek okrenutim prema lijevo. Bakreni natpis imena broda, kao i neki ostali dijelovi danas se nalaze u Pomorskom muzeju u Puli. Preminuli mornari pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli.
