Židovsko groblje nastalo u 19. stoljeću nalazi se tri kilometra udaljeno od Koprivnice i ima status zaštićenog kulturnog dobra sa 335 grobova i 5 mauzoleja imućnijih židovskih obitelji Fischer, Scheyer, Pülgram-Betleheim, Löwy i Hirschl. Veći dio grobnih natpisa pisano je na hebrejskom pismu te na njemačkom dok su natpisi na hrvatskom nastali nakon 1918. godine.
Na groblju postoje dva važna spomenika. Jedan je napravljen žrtvama Prvog svjetskog rata da bi ga poznati hrvatski arhitekt, koprivnički Židov Slavko Löwy preadaptirao u spomenik poginulima u holokaustu, odnosno tijekom Drugog svjetskog rata. Danas je to groblje iznimno značajno jer sadrži memoriju ljudi koji su stvarali Koprivnicu i zato jer čuva spomen na jednu zajednicu koja je tijekom Drugog svjetskog rata bila gotovo istrijebljena.
Židovi u Koprivnici
Pojava prvih Židova na našem tlu seže u daleku prošlost, pa ima, iako vrlo oskudnih, podataka o naseljavanju prvih Židova već u kasnoj antici. Početkom 18. stoljeća Židovi trgovci dolazili su u ove naše krajeve oko Drave iz austrijske pokrajine Burgenland (Gradišće). Obavljali su ovdje svoju trgovačku djelatnost i obično se četvrtkom vraćali kući u Gradišće, kako bi subotu (blagdan) proveli u krugu obitelji. Većina ih je dolazila iz mjesta Schlaininga. U Gradišću je postojala i naseobina Hrvata (Gradišćanski Hrvati), koji su se ovdje naselili kao izbjeglice pred Turcima. Te dvije manjine, Hrvati i Židovi, živjeli su složno i u dobrim odnosima.
U drugoj polovici 18. stoljeća naročito počinje i trajno doseljavanje Židova u Hrvatsku, pretežno opet onih iz Gradišća. Prvo su se doselili u Drnje.
U samoj Koprivnici zabilježene su prve četiri židovske obitelji s ukupno 13 članova tek 1800. godine. Stanovale su kod šume “Crna Gora” ili “Pri galgah”, gdje je bilo gradsko stratište i kuća koprivničkog krvnika.
Židovska zajednica u Koprivnici organizirala je svoju općinu već krajem prve polovine 19. stoljeća, a matičnu knjigu počinje voditi 1850. godine. Te iste godine počinje se formirati i posebno židovsko groblje na Varaždinskoj cesti, koje se tokom vremena pretvorilo u vrlo ukusno na parkovni način riješeno groblje, s mnogim izrazito umjetnički izrađenim grobnicama i nadgrobnim spomenicima i posebnom mrtvačnicom . Iza I. svjetskog rata podignuto je na groblju spomen obilježje poginulim Židovima u I. svjetskom ratu, a 1975. g. mu je dodano i spomen obilježje za sve Židove stradale u vrijeme fašizma.
U najstarijem dijelu su nadgrobni spomenici koji imaju uobičajenu vertikalnu kamenu stelu sa hebrejskim pismom. Slijede kasnije spomenici na njemačkom jeziku, te u novije doba i na hrvatskom. Dio nadgrobnih spomenika (mahom od skupocjenog mramora) je porušen, dio i slomljen, a na mnogima se vide tragovi ispaljenih metaka, što sve zajedno sa iza II. svjetskog rata nadopisanim natpisima “Poginuo ili nestao u logoru…”, predstavlja spomenik jednom prošlom vremenu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata groblje je bilo zapušteno.
Sve do 2000. godine na groblju se nalazila i mrtvačnica sa stanom grobara. Prema nacrtima koprivničkog graditelja Josipa Reša na židovskom groblju 1889. izgrađena je Hevra Kadiš, odnosno mrtvačnica. Nacrti se čuvaju u zbirci arhitektonskih nacrta Muzeja grada Koprivnice, a zgrada se sastojala od nekoliko pomoćnih prostorija, kuhinje i prostorije za zbrinjavanje mrtvih. Pročelje Hevra Kadiš jednostavnih je linija i arhitektonskom plastikom historicizma koji su očuvani do danas, kada je 2000. godine ruševni objekt zamijenjen spomenikom u obliku portala.
Prvi radovi na obnovi groblja započeli su 2018. godine, a 2019. Ministarstvo kulture odobrilo je gradu Koprivnici sredstva za obnovu spomen obilježja na Židovskom groblju u iznosu 50.000,00 kuna u okviru Programa zaštite na nepokretnim dobrima u 2019. godini. Preostali iznos vrijednosti investicije financirao je grad Koprivnica iz spomeničke rente. Radovi su uključivali obnovu Spomenika žrtava I. i II. svjetskog rata te uređenje okoliša.
