Selo Trenkovo između Velike i Požege vezano je za legendarnog ratnika i slavonskog plemića baruna Franju Trenka kojeg i danas ljudi pamte kao hrabrog junaka ali i buntovnika koji je u Slavoniji u 18. stoljeću posjedovao nekoliko velikih vlastelinstava.
Jedno od njegovih posjeda nalazi se u ovom mirnom slavonskom selu, a narod ga je nazvao Trenkov dvorac. Iako je danas u lošem stanju, Požeško-slavonska županija pokrenula je projekt za obnovu dvorca i perivoja.
Današnji kasnobarokno-klasicistički dvorac izgrađen je nakon Trenkove smrti, dakle u drugoj polovici 18. ili početkom 19. stoljeća. U Trenkovo doba stajala je tu barokna kurija koja je kasnije dograđena i pretvorena u današnji dvorac.
Ipak, o Trenkovom dvorcu i danas puno toga ostaje nepoznato jer on nikad nije bio detaljnije istraživan. Moguće je da je spomenutu staru kuriju dogradio njezin vlasnik Ivan barun Peterffy nakon 1754., a dvorcu konačni izgled dao Jakob grof Svetić 1819. godine.
Usprkos zapuštenosti, današnji perivoj dvorca svjedoči o botanički i kompozicijski vrijednom djelu perivojne arhitekture. Zanimljivost perivoja je bio takozvani Trenkov hrast ispod kojeg je, prema legendi, barun Trenk proglašavao presude kmetovima.
U dvorcu je nakon završetka Drugoga svjetskoga rata do 1989. bila osnovna škola, a kasnije se povremeno koristio u različite svrhe, između ostalog i za postrojbe u Domovinskom ratu.
Ovaj spomenik nulte kategorije bio je u vlasništvu tvrtke Kutjevo d.d. koja ga je u jesen 2019. godine prodala Požeško-slavonskoj županiji za 220.000 eura. Županijske vlasti ga pak, planiraju obnoviti koristeći dio sredstava programa „Projekt Slavonija, Baranja i Srijem“ iz kojeg je od 2016. do danas povučeno bespovratnih 1,5 milijardi kuna.
Foto: Trenkov dvorac/ Ivana Horvatek / © Blaga&misterije
Dio tih sredstava koristit će se za obnovu dvorca Trenkovo koji će prema planu postati posjetiteljski centar posvećen barunu Trenku te će se staviti u turističke, kulturne i edukacijske svrhe i bit će dostupan široj javnosti. U tijeku je izrada projektne dokumentacije za koju je alocirano 3.8 milijuna kuna bespovratnih sredstava, a u međuvremenu je osigurano i 71 milijuna kuna za potpunu obnovu i revitalizaciju Trenkova, mjesta koje se tako naziva baš zbog ostavštine i gotovo mitološke prisutnosti baruna Trenka. Do 1912. godine, mjesto se zvalo Mitrovica, no njegovi su žitelji odlučili da ga prozovu Trenkovo.
Barun Franjo Trenk (1711.-1749.)
Među najpoznatije, ali i najkontroverznije osobe prve polovice 18. stoljeća na tlu Slavonije, kao i na području tadašnje Austro-Ugarske monarhije, ubraja se barun Franjo Trenk. Vojnik, vlastelin, buntovnik, nezamislivo hrabra junačina, pustolov i osnivač poznate pandurske čete u Slavoniji ušao je u povijest Europe. On je prvi kreator glasovite kravate kojom je okitio svoje pandure i osnivač prve vojne glazbe u Europi. Ušao je u brojne priče i legende, književna djela i narodne pjesme.
Po krvi je bio Prus, po rođenju Talijan, državljanstvu Austrijanac, a po imanjima slavonski velikaš i Hrvat, Franjo barun Trenk svojih je 38 godina života burno proživio. Bez obzira na mjesto rođenja i podrijetlo često je ponavljao rečenicu : „Ja sam Slavonac!“.
Dva je puta osuđen na smrt i oba je puta izbjegao kaznu. Već u četvrtoj godini ispalio je metak iz kubure, upao je u žeravicu od koje su mu ostali ožiljci po licu. Putujući s ocem koji je bio austrijski pukovnik gledao je bitke po raznim krajevima i opredijelio se za vojnički poziv nakon što je završio školovanje kod požeških isusovaca. Po završetku vojne škole se oženio i sa suprugom i četvero djece odlučio živjeti na imanju blizu Požege. Međutim, godine 1737. kuga mu je oduzela i ženu i djecu, pa ogorčen i slomljen odlazi se boriti u rusku vojsku protiv Turaka kao plaćenik.
Ratovao je kao časnik Beča i carske Rusije, susretao se s carevima i caricama, posebno s Marijom Terezijom s kojom je prema legendi uživao u podrumu kutjevačke gospoštije, zagrijavajući se vinima kutjevačkog vinogorja. Kakav mu je bio život, a sve poradi njegove čudljive naravi, pokazuje ovaj podatak: 14 puta ranjen u ratu, imao je 102 dvoboja, a sa svojim pandurima ranio je ili ubio 7000 Francuza i Bavaraca te više od 3000 Prusa.
Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv njega. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici, a optuživali su ga za: pretjeranu okrutnost, pronevjeru, silovanje žena u gotovo svim mjestima kroz koja su prošli, neposluh, pa čak i za pobunu protiv carice i kraljice kojoj su se stavili na raspolaganje.
Sve su optužbe nekoliko puta odbacivane kao neosnovane, ali Trenkovi tužitelji nisu odustajali sve dok barun nije završio kao zatvorenik moravske tamnice u tvrđavi Spielberg povrh Brna u Moravskoj gdje je i umro 4. listopada 1749. godine. U kripti Kapucinskog samostana u Brnu i danas leži mumificirano tijelo baruna Franje Trenka. Na njegovim mumificiranim ostacima provedena su i antropološka istraživanja koja su se provela nakon što je nepoznata osoba vratila palac koji je dugi niz godina nedostajao na mumiji Trenka.
Tijelo ovog avanturiste, kockara, konfliktnog, ali izvrsnog vojnika fotografski je i fotogrametrijski obrađeno. Napravljena je virtualna rekonstrukcija njegova izgleda u vrijeme kada je došao u tvrđavu Spielberg kao doživotni zatvorenik 1748. Istovremeno se uz lice rekonstruiralo i cijelo tijelo, uključujući i odjeću.
Piše Ivana Horvatek
