Stvarna kraljica Teuta na ovim prostorima živjela je gotovo tisuću godina prije dolaska Hrvata. U vrijeme kad se Rim širio, oko 231. godine prije rođenja Krista, zavladala je nakon smrti svog supruga moćnom Ardijejskom državom koja se protezala južnim Jadranom. Tu počinje predaja o Teuti, kraljici Ilira koja je zauvijek ostala usječena u kolektivnu svijest ovih prostora.
Prema korčulanskoj predaji, Teuta je svoj dvor podigla visoko na liticama otočića koji se danas naziva Svetac. Iz njega je vladala Jadranom, svim njegovim otocima i obalama.
Zapovijedala je hrabrim Ilirima, pomorcima bez premca koji su poznavali svaki uvalu, zaljev i rt, sve kako bi mogli ratovati protiv na papiru nepobjedive rimske armade. Svojim malenim i brzim brodicama tjerali su strah u kosti svima koji su se usudili ploviti bez plaćanja danka kraljici mora, Teuti.
O njezinoj ljepoti i odvažnosti pričalo se nadaleko, pa je jednog dana s Hvara došao Dimitrije, kako bi rekao narod, da ju pobliže upozna. Dimitrije je bio bogat, ponosan i tašt. Ujedno je bio i jedan od zapovjednika koji su služili Teuti. Čim je stupio na Svetac i vidio svoju kraljicu, obuzela ga je velika strast i odlučio je zaprositi Teutu.
Ona ga je međutim odbila, prezrela i kažu, povrijedila i tako je Dimitrije umjesto ljubavi počeo tražiti osvetu zbog povrijeđenog ega. I sam pripadnik jednog od ilirskih plemena koje je Teuta ujedinila, odlučio je prijeći na stranu Rima, zakletih neprijatelja, sve kako pronašao zadovoljštinu za nanesenu uvredu. Što je točno Teuta rekla Dimitriju predaja u različitim oblicima ne bilježi.
Kako je Dimitrije bio jedan od vojskovođa koji su služili Teuti, Rimljani su ga rado primili u svoje redove jer su znali da je njegovo znanje ilirske vojske i načina na koji ratuju veliko i dragocjeno. Uz njegovu pomoć, mogli su dobiti ono za čime su godinama žudjeli. Priliku da konačno osvoje kraljevstvo i otvore siguran morski put prema bogatoj Grčkoj.
Sada su uz Dimitrija, samouvjereno poslali ultimatum Teuti. Ili će se odreći gusarenja, ili će njezino kraljevstvo progutati rimski oganj i mač. Teuta je “ponudu” odbila, zapečatila svoju sudbinu, i kako će vrijeme pokazati, pronašla svoje mjesto među besmrtnicima.
Uskoro, rimske su galije stigle do utvrđenog otoka, i unatoč individualnoj hrabrosti ilirskih ratnika, manjkalo im je discipline i organizacije koju je zahtijevao otvoreni boj protiv Rimljana.
U neravnopravnoj borbi, Iliri su bili pobijeđeni a ponosna Teuta, vidjevši da je njezin otpor skršen, izabrala je smrt skokom u more s litica svoje tvrđave.
Legionari su njezin grad razorili. Predaja kaže kako su ruševine benediktinskog samostana na otoku Svetac koji je djelovao od 8. do 16. stoljeća, a čiji su ostaci i danas vidljivi, zapravo sagrađeni na ruševinama drevnog dvora kraljice Teute. Tu završava predaja zabilježena na Korčuli. Uz ovu predaju, postoje i brojne druge poput brojnih priča kako jedna od špilja Jadrana skriva blago koje su Iliri po zapovjedi sakrili od nadolazećih Rimljana.
Bilo kako bilo, povijest bilježi kako su i Teuta i Dimitrije zaista postojali. Teuta je Ardijejskom državom nakon smrti svoga supruga Agrona vladala uime svog pastorka Pinesa. Ujedinila je ilirska plemena i uskoro zavladala prostorom od ušća Neretve do Epira, planinskog kraja na granici Albanije i Grčke. Gusarenje je za Ilire bio dodatni izvor prihoda što je smetalo Grcima koji su u pomoć pozvali Rimljane.
Uskoro je Teuta pokušala osvojiti Vis u čemu nije uspjela, no isprovocirala je Rimljane koji su u godinama koje su nadolazile uspjeli potpuno uništiti Ardijevsku državu. Rat koji je trajao od 229. do 228. godine pr.Kr. završio je pobjedom Rimljana, a preživjeli Teutini Iliri utočište su pronašli u Hercegovini.
Teuta se pak, povukla u današnji Risan kod Boke Kotorske gdje je umrla. Tu pak, bilježimo još jednu predaju o blagu koje je sama Teuta prije smrti bacila niz vodopad. Dimitrije Hvaranin pak, u povijest ulazi kao vojskovođa koji je nakon poraza Ilira uime Rima vladao Hvarom i okolnim otocima.
