Grebengrad, jedna od najvećih utvrda u hrvatskom Zagorju, nalazi se na istočnom rubu Ivanščice. Danas je to tek ruševina koja krije mnoge tajne i jednu kletvu.
Zvonila su žalosno toga dana 1621. godine zvona staroga Griča. Građani su se okupljali pred Markovom crkvom užasnuti viješću da je njihov ugledni građanin, pravnik i fiškal Ivan Krušelj tragično završio pod sjekirom krvnika Grebengrada. -I tko ga je samo dao smaknuti?- komentirali su Gričani. -Sam ban Nikola Frankopan! Strašno! Nečuveno! Pa branio je pravdu koja je bila na strani gospode Batthyany, Proklet bio rod Frankopana, što krvničkom sjekirom zatire istinu. Neka padne sjekira i na njegovu obitelj!– izricali su kletve ozlojeđeni građani.
I zaista, zagrebačka kletva ostvarila se pedeset godina kasnije. Krvnička sjekira u Bečkom Novom Mjestu pala je na glavu posljednjeg Frankopana. Tako je Grebengrad ušao u krvavi dio hrvatske povijesti. Njegove visoke kule, podzemne tamnice i dominirajući položaj u sjeni Ivanščice odredili su mu poseban status.
Bila je to jedna od najvećih tvrđava u ovom dijelu Hrvatske, ujedno i najdulje nastanjena- od 1209. do 1710. godine.
Svi vlasnici Grebengrada
Prvi puta Grebengrad se spominje u listini kralja Andrije, od 1209. godine, u kojoj se kralj zahvaljuje Varaždincima za učinjene usluge. Grebengrad se spominje i u darovnoj listini od 1277. godine kada dolazi u vlasništvo braće Garduna, pouzdanika kralja Andrije. Gardunov rod dobiva potvrđene povlastice za svoja imanja, uključivši i Grebengrad, od Karla Roberta 1322. godine.
U drugom koljenu, po Hermanu Gardunu nosi ova velikaška obitelj naziv “Hermanffy de Greben”. Posljednji iz obitelji, Ladislav Grebenski, bio je i vlasnik Podborja, današnjeg Daruvara. Tamo je vjerojatno i umro 1489. godine.
Vlasnicima Grebengrada postaju krajem 15. stoljeća grofovi Celjski, zatim Ivan Ivaniš Korvin, pa obitelj Batthyany. Njima pak, po nalogu kralja, oduzima posjed ban Nikola Frankopan. Međutim, Batthyany ipak polovicom 17. stoljeća vraćaju tvrđavu u svoje vlasništvo. Njihovom ženidbenom vezom s Erdődyjima, Grebengrad dolazi u vlasništvo ove moćne velikaške obitelji.
Ostala je hrpa ruševina
Budući da su Erdődyji oko 1710. godine napustili grad zbog požara, tvrđava se pretvorila u hrpu ruševina, dok je dolje u dolini Bednje ispod posljednjih obronaka Ivančice nastao novi dvor- Novi Marof. Do Grebengrada dolazi se sada po vrlo dobroj planinskoj markaciji od crkve u Mađarevu.
Stari grad Grebengrad danas je ruševina s relativno visokom stopom očuvanosti zidova. Bez provedenih arheoloških istraživanja teško se može preciznije datirati izgradnja pojedinih dijelova ovog utvrđenja, koje se gradilo i pregrađivalo tijekom više stoljeća, kao i nedvojbeno odrediti njihove funkcije. Najstariji dio utvrde zasigurno je bila centralna kula koju je branio utvrđeni ulazni plato.
Od vremena kada je utvrda napuštena, njezina je građevinska konstrukcija bila izložena nepovoljnim vremenskim utjecajima. To je dovelo do njezinog postupnog propadanja, o čemu piše Marijana Korunek, dipl. arheologinja i povjesničarka umjetnosti (viša stručna savjetnica- konzervatorica za zaštitu arheološke baštine u Ministarstvu kulture/Uprava za zaštitu kulturne baštine/Konzervatorski odjel u Varaždinu).
Svi dosadašnji zaštitni radovi bili su usmjereni zaustavljanju daljnjeg propadanja i devastacije utvrde Grebengrad. Tijekom 2006. godine javila se inicijativa od strane grada Novog Marofa da se započne s arheološkim istraživanjima u kapeli koja je integralni dio utvrde, Ovdje je ideja bila da se 800. godišnjica prvog spomena Grebengrada (određena u 2009.) obilježi upravo u ovoj kapeli.
Visoki troškovi
Nakon pregleda kapele tijekom 2007. godine utvrđeno je da se s arheološkim istraživanjima, zbog statičke ugroženosti, ne može započeti prije sanacije njezinih zidova. Kako su troškovi sanacije zidova kapele bili iznimno visoki, a financijska sredstva nedostatna, privremeno se moralo odustati od arheoloških istraživanja i od planirane sanacije. Sljedeće je godine grad Novi Marof u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu započeo s radovima čišćenja terena. Tako se pristupilo raščišćavanju unutrašnjosti utvrde i uređenju pristupa svim njezinim dijelovima.
Zbog dugogodišnjeg neodržavanja, utvrda je bila zarasla u drveće i nisko raslinje te je djelomice bila potpuno nepristupačna i neprohodna. U radovima čišćenja obuhvaćena je cijela unutrašnjost i djelomično areal izvan utvrde. Izvedene su privremene stube za lakši pristup objektu na ulaznom dijelu, ali i staza koja vodi na, do tada nepristupačan, najniži zapadni plato.
Zbog skromnih financijskih sredstava koja su bila na raspolaganju tijekom 2011. godine, nisu izvedeni planirani radovi na sanaciji kapele, nego se krenulo s građevinskom sanacijom dijela sjevernog zida utvrde koji se urušio 2007. godine. U proljeće 2012., uz redovito održavanje i čišćenje unutrašnjeg prostora utvrde od vegetacije, nastavljena je i sanacija sjevernog zid.
Tijekom 2012. godine izrađen je i Strateški plan obnove i prezentacije utvrde Grebengrad, u kojemu su utvrđeni dugoročni ciljevi. Ujedno su razrađene konkretne mjere i aktivnosti za sanaciju i stabilizaciju zidova za razdoblje od 2013. do 2015. godine.
