I sam pogled na zapuštene dvorce diljem Hrvatske potiče maštu promatrača. U neko drugo doba dvorci su bili simboli moći svojih gospodara, no spletom okolnosti i promjenama koje donosi vrijeme, njihova je slava blijedila sve dok nisu pali u zaborav i ostali po strani.
Kako to već, poetski rečeno, s dvorcima ide, svaki od njih ima svoju priču. Razloge koji otkrivaju zašto je napušten, zapušten, obnovljen ili čeka obnovu. S druge strane, romantična predodžba dvorca duboko je ukorijenjena u kolektivnu svijest jer on predstavlja svjedočanstvo vremena koje postoji u prostoru oko nas.
Opjevani u pjesmama i spominjani u pričama, brojni dvorci postali su mjesta gdje se događao razvoj lokalne sredine. Jednako omiljeni zbog svoje povijesti, toliko i omrznuti zbog gospodara koji su u njima uglavnom živjeli.
Spletom okolnosti, u njima se često kovala sudbina Hrvatske, gdje su donošene odluke o ratu, miru ili reformama koje su kroz stoljeća mijenjale društvo.
Nakon nacionalizacije 1945. godine, većina je dvoraca diljem zemlje oduzeta svojim posljednjim vlasnicima i stavljena u neki oblik društvene funkcije što je trajalo sve do uspostave Republike Hrvatske.
Tijekom Domovinskog rata, njihova je svrha izgubljena i upravo tijekom tog razdoblja dvorci postaju meta uništenja, bilo od neprijateljskih granata ili ruke oportunista koji su napuštene građevine počeli koristiti kao rudnik sirovina i građevinskog materijala.
U istom tom razdoblju ranih devedesetih, a prema osobama koje su tada obnašale istaknute funkcije pri Ministarstvu Kulture, zbog obnove Medvedgrada bitno je smanjen proračun za osnovno održavanje ostalih kulturnih dobara diljem Hrvatske, pa tako i dvoraca što je dovelo do daljnjeg propadanja.
Portal Blaga & misterije godinama, redovito izvještava o stanju dvoraca diljem Hrvatske, pa je tako i ovaj članak dio serijala koji nosi naziv “Sudbina dvoraca” i čija je svrha neposredno približiti problematiku obnove dvoraca diljem Hrvatske.
Nakon svakog članka o nekom napuštenom dvorcu, čitatelji konstatiraju kako je propadanje sramotno, te kako ga je nužno obnoviti. No, kako obnoviti dvorac, što je sve potrebno za takav pothvat i je li on uopće ostvariv?
Stanje dvoraca
Prema podacima Ministarstva kulture, na području 14 županija kontinentalne Hrvatske nalazi se 101 dvorac, odnosno objekt koji je kao takav upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
“Potencijal reprezentativne stambene arhitekture, osobito dvoraca u kontinentalnom dijelu Hrvatske je izniman, ali je obnova i održivo korištenje otežana složenom vlasničkom strukturom, zahtjevnim financijskim ulaganjima, konzervatorskim zahtjevima koji nisu unaprijed javno dostupni te percepciji investitora o ograničenoj namjeni.” – navodi Ministarstvo kulture u odgovoru na upit portala Blaga & misterije.
Ministarstvo kulture tijekom 2019. godine provelo je sustavni terenski pregled svih dvoraca upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske s ciljem izrade konzervatorskih smjernica o mogućnostima i stupnju intervencija na kulturnom dobru za potrebe nove namjene uz očuvanje kulturno-povijesnih, arhitektonskih i ambijentalnih vrijednosti koje doprinose njihovom značenju.
I tako, dok Ministarstvo kulture pokušava sistematizirati postojeću građu i stanje dvoraca, neki od njih počeli su se obnavljati uz pomoć fondova Europske unije.
Podaci Središnje agencije za financiranje i ugovaranje (SAFU) otkrivaju kako je na području Republike Hrvatske ugovoreno jedanaest projekata koji se odnose na revitalizaciju i obnovu dvoraca ukupne vrijednosti 560 milijuna kuna, o čemu je portal Blaga & misterije ranije izvještavao.
Problem obnove
Međutim, u oko upada podatak kako sve dvorce koji se obnavljaju, u stvarnosti obnavlja država, odnosno neko od tijela javne vlasti u čijem se vlasništvu dvorac nalazi. Razlog za to zapravo je jednostavan.
Trenutno, jedino država kroz tijela javne vlasti, razvojne agencije i druge stručne službe ima dovoljno znanja i logistike kako bi se poduzela izazovna obnova dvorca.
S druge strane, dvorci koji se nalaze u rukama privatnih osoba, odnosno vlasnika, u najvećem se broju slučajeva ne obnavljaju nego samo odražavaju.
Privatni vlasnici dvoraca nerado javno govore o tom problemu, navodeći kako jednostavno nemaju dovoljno volje, sredstava i znanja kako bi pristupili obnovi.
Navode također, kako u javnosti postoji percepcija koja govori da posjedovati dvorac znači biti bogataš kojem za obnovu na treba pomoć ili prilika kakvu država iskorištava kroz fondove Europske unije gdje bolje pripremljeni projekti često dobivaju presedan pred onima koje su pripremile privatne osobe.
Upravo je problem vlasništva, uz nedostatak komercijalne strategije gospodarenja dvorcima Hrvatske osnovni problem s kojim se danas u jedakoj mjeri suočavaju vlasnici, stručne službe i potencijalni investitori. O tom će problemu biti riječi u nastavku ovog članka.
Piše Ivana Horvatek
