in

Kako se drevna Lilith proširila kroz priče? Bila je prva Adamova žena, demon rođen iz straha koji među ljudima postoji od samih početaka

Otkad je njezin opis prvi puta zabilježen na glinenim pločicama prošle su tisuće godina. Od toga trena nadalje, Lilith prožima priče u kojima čovjek pronalazi svoje najdublje strahove i strepnje.

Od demona do simbola slobode

Tragovi o njoj sežu u drevno doba Sumerana i Akada. Nazivaju je prvim demonom, prvom Adamovom ženom. Njezino ime u brojnim kulturama znači strah, tugu i jad, ali i neobuzdanu slobodu koja dolazi samo noću.

Ona je Lilith, čije se ime obično izvlači iz babilonske riječi “lilitu” koja predstavlja ženu-demona, ali i duh vjetra. Njezino pak starije ime “Lillake” pojavljuje se na tisućama godina starim sumerskim pločicama.

 

U različitim mitovima i predajama diljem svijeta postoji preko četrdeset zabilježenih inačica njezinog imena, no prepoznaje se iz opisa koji su vrlo slični. Postoje i brojna tumačenja stručnjaka koji se bave fenomenom Lilith i njezinim značajem, pogotovo u vidu transformacije koju drevna legenda doživljava u moderno doba. Lilith tako postaje simbol slobode i prkosa te time, na jedan način, simbol ravnopravnosti spolova.

U mitovima i predajama često se opisuje kao krilati ženski demon koji muškarcu dolazi dok spava. Oni koji su ju upoznali žudjeli su za njom i plakali. Nakon Lilith nikada nisu posezali za smrtnim ženama. Imala je moć nad tek rođenom djecom koju bi otimala i gušila ukoliko nisu bila zaštićena.

Foto: Srednjovjekovni hebrejski amulet trebao je zaštititi majku i njezino dijete od Lilith

Lilith rođena iz straha

Smatra se kako je Lilith kao mitska figura nastala jer u čovjeku postoji strah. Dijete kada se rodi, rađa se u strahu od razdvajanja. Prožeto je strahom od nepoznatoga, strahom od praznine i propadanja, gušenja, proždiranja, ali istovremeno s urođenim refleksima prepoznavanja i stvaranja obrambenih mehanizama kako bi se taj strah savladao.

U Bibliji, u Knjizi proroka Izaije (8. st. pr. Kr) Lilith se spominje samo jednom: “Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište.” No, svakako najpoznatije tumačenje Lilith i ono koje ju je do današnjeg dana definiralo nalazi se u hebrejskom mitu o prvoj Adamovoj ženi, iz srednjovjekovne knjige Alfabet Ben-Sira koja datira u 11. stoljeće.

Prva žena Adama

Bog je na šesti dan stvaranja, stvorio muškarca i ženu da zajedno upravljaju svijetom. Muškarac je svakako bio Adam, no žena se zvala Lilith. Eva tada još nije postojala. Predaja govori kako su i Adam i Lilith stvoreni na isti način, od zemaljske prašine. Želja Tvorca bila je da muškarac i žena budu jednaki u pravima. Talmudska predaja čak tvrdi da su bili stvoreni kao sjedinjeni leđima. Uskoro je između Adama i Lilith izbio sukob oko načina vođenja ljubavi. “Zašto bih morala leći s tobom? I ja sam stvorena od prašine, potpuno sam ti ravnopravna.” No Adam je odlučio to učiniti na silu. Ali Lilith je pobjesnjela i izustila Božje ime. U tom trenu je na čudnovat način dobila krila i kroz zrak pobjegla iz Edena- Rajskog vrta.

Slomljenog srca, Adam je preklinjao Svemoćnog: “Gospodaru svijeta, žena koju si mi dao je odletjela!” Tada Bog pošalje tri anđela (Snvj, Snsnvj, Smnglf) u potragu za Lilith, koja su je trebala nagovoriti da se vrati mužu. Lilith nije htjela niti čuti, niti pod presudom Boga: rodit će mnogo djece, ali će sto njenih sinova morati umrijeti svakog dana. Očajna zbog surovosti kazne, htjela se baciti u Crveno more.

Adam drži dijete u nazočnosti otimačice djece Lilith
Foto: Adam drži dijete u nazočnosti otimačice djece Lilith

Kako je Lilith podemonila

Anđeli su joj pritom ublažili kaznu, dodijelivši joj moć nad novorođenčadi, osam dana nakon rođenja dječaka, dvadeset dana nakon rođenja djevojčica. Osim toga, imat će neograničenu moć nad izvanbračnom djecom. Morala je obećati da će izgubiti moć kada nad novorođenom djecom bude vidjela amajliju s likom tih triju anđela. Predaja dalje govori kako je Lilith postala majkom svih demona tj. onih koji se protive Božjoj volji. Nakon što je Lilith otišla, Bog je od Adamova rebra oblikovao Evu, koja se dala “pokoriti”. Lilith nije zagrizla grješnu jabuku te nije primila saznanje o dobrom i zlu, te je zato ostala besmrtna.

Adam je dobio drugu družicu, no on i Eva pali su u Božju nemilost (priča o Padu). Kao kajanje za svoj grijeh, Adam je obećao izbjegavati zadovoljstva braka (spolni odnos) s Evom za slijedećih sto godina. No Lilith, željna osvete, svake je noći dolazila k Adamu i imala odnos s njim rađajući na taj način male demone. Jedan od njih, kažu neki, bio je Samael princ demona. Njega Lilith kasnije uzima kao svog pratioca i ljubavnika.

Drevni demon

Antropolozi inače smatraju kako su strahovi i strepnje bili među temeljnim pokretačima stvaranja mitova i mitologije. Imali su značajnu ulogu u oblikovanju mitskih figura u raznim likovima bipolarnosti, pa tako i samog čovjeka kao cjeline, koja sažima dobro i zlo. Lilith kao personifikacija i metafora strepnji u mnogim će predajama raznih kultura i naroda imati kroz tisuće godina, te u tragovima i danas, neprekinutu nit preoblikovanih slika stanja ljudskog psihološkog sklopa.

Prije nego što je spomenuta kao prva žena Adama, njemu ravnopravna, Lilitih se kod Sumerana predstavljala likom sove. Ondje je bila smatrana svetom. Prikazivali su je kao ženu koja umjesto ljudskih nogu ima noge sove, stoji iza dva lava i u svakoj ruci drži Sumersku verziju znaka Ankh. Znak Ankh najviše se vezuje uz Egipat i izgleda kao stilizirani simbol planete Venere, predstavljajući besmrtnost.

Hebrejska etimologija pak, ukazuje na babilonsko porijeklo imena Lilith: od layil (noć). Često se pojavljuje kao dlakavi demon noći, kao i u arapskom folkloru. Hebrejska i starozavjetna Lilith opisuje se kao noćno čudovište. Često je predstavljeno u zoomorfnom obliku sove, čijih se noćnih krikova ljudi plaše. U Talmudu se više puta spominje u formulaciji “fetus krilati kao Lilit” ili u primjeru kada se za neku ženu kaže “da pušta kose kao Lilith”.

Takvi navodi govore uvijek o noćnom stvorenju. Njezine tjelesne osobine označene su atributima ženskoga demona, krilatih i dugokosih, noćnih posjetiteljica označenih kao ubojice novorođenčadi i zla koje napada rodilje.

Brojne varijante iste suštine

U babilonskom je vjerovanju Lilith nagradio Asmodeus, demon osvete, te joj dao moć uništenja nad djecom i ženama tijekom porođaja. Po tom vjerovanju, kojeg je kasnije preuzeo i Islam (ona je majka demona Lilim ili Lilot, džinova, te sukuba i inkuba), njena moć djeluje do osmog dana nakon rođenja muškog djeteta i do dvadesetog dana za žensko dijete. Dakle, njena je moć ograničena na nekoliko prvih dana života. Po židovskom vjerovanju, Lilith napada dječake prije obrezivanja, na osmi dan.

Muški demon Lilu, nasljednik sumerskog Lila, duh je bluda i raskalašenosti; zavodi žene dok spavaju; dakle, suprotno od Lilith koja zavodi muškarce. Njegova kuma Lilitu ili Ardat Lili, sluškinja Liluova kao i Lilith, napada oženjene muškarce. Ardat Lili je noćna otimačica, otimačica djece, koju natpis s pločice iz Arslan Taša na sjeveru Sirije iz 8. ili 7. st. pr. Kr. predstavlja kao vučicu s repom škorpije koja proždire dijete.

Natpis je očito pisan u apotropejske svrhe jer se usprkos nejasnoće jednog slova može iščitati da se radi o krilatom ženskom demonu koji treba poštedjeti kuću, te se na osnovu navedenog opisa pretpostavlja da je riječ o Lilith: “Onoj koja leti po pomrčini kuća: Prođi brzo, brzo, o Lil(it)”.

Kroz povijesnu povorku mističnih likova na čelu s predvodnicom Lilith, od kojih je svaka metamorfozirana na različite načine, s mogućnošću uočavanja “lilitskih karakteristika”, treba istražiti i upoznati naše krajeve gdje se pod utjecajem raznih europskih i sredozemno-orijentalnih kultura pojavljuje nastavak povorke današnjih (bliže našem vremenu) fantastičnih bića. Jedno od takvih (noćnih) bića je mora koja se može usporediti s predvodnicom Lilith i njenim povijesno-tradicijskim nasljednicima/icama.

Mora koja dolazi noću

Vjerovanje u moru, moricu, morinu- žensko (mitsko) biće nadnaravnih moći, rašireno je na prostoru cijele Hrvatske. More su neudane žene, djevojke, koje nastaju od ženske djece rođene u krvavoj, crvenoj košuljici, odnosno- prema nekim kazivanjima posteljici. Mora se može pretvoriti u neku životinju, primjerice muhu, mačku, kokoš, golemu pticu ili drugo.

Ulazi kamo želi, a može se provući i kroz ključanicu. Smatra se da napada ljude noću dok spavaju, naročito malu djecu. Guši ih, siše prsa, davi, gnječi, zatvori usta kako se ne bi moglo vikati i zvati u pomoć. Ujutro se takav čovjek osjeća potpuno slomljenim. Mora se može uhvatiti i može joj se zaprijetiti da će biti otkrivena, i tada ona pušta čovjeka na kojega se namjerila.

Foto: Noćna mora, slika Johna Henryja Fuselija, ulje na platnu, 18. stoljeće

Sve navedene opisne značajke more prema hrvatskim usmenim predajama uočavaju se u nizu Lilit- lilitskih likova. Mora djeluje noću. Danju je (ili je bila) djevojka, pretvara se u pticu (sovu), mačku, kokoš itd.- kao Lilith. Napada djecu upravo kao Lilith i mnoge navedene sljedbenice.

Potomci Lilith

Kada govorimo o mori moramo spomenuti i zanimljive Empuze. To su pohotni zavodljivi ženski demoni koje pripadaju paklenom svijetu. U Grčku su najvjerojatnije stigle iz Palestine gdje su bile poznate kao Lilim, Lilitina djeca. Zamišljane su s magarećim bedrima jer je magarac slovio kao simbol požude i svireposti. Mogu se pretvarati u razne oblike poput vučice, krave ili zamamne djevojke (spomenimo da je mora žena koja se noću pretvara u razne oblike). Mogu plašiti žene i djecu i hraniti se ljudskim mesom. Empuza inače znači “ona koja oskvrnjuje”. S muškarcima su se parile noću ili u vrijeme podnevnoga sna. Sisale bi im životnu snagu dok ih nisu iscrpile.

Za zaštitu od more upotrebljavaju se slična sredstva kao što je spominjanje imena, crtanje Salomonovog znaka (veza s Lilit i hebrejskom kulturom) ili crtanje vučje šape u zaštitu. U slučaju zatvaranja more u bocu ili tikvicu, mogla bi se također povući paralela sa zatvaranjem svih zala (mora kao zlo) u Pandorinu kutiju, odnosno ćup.

Na pragu drugog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća, Lilith ne blijedi te i dalje utjelovljuje emocionalni i duhovni aspekt mraka: teror, senzualnost, i neobuzdanu slobodu, no prije svega strah i strepnju, ljudske emocije zbog kojih u svijetu priča i predaja i dalje, pod različitim imenima, postoji.

Torture konjićem, ljestvama, stolicom i čizmom znale su trajati satima, a ponekad je mučenje nastavljeno i nakon priznanja progonjene žrtve

Uklesana svetišta tragovi su Silvana, drevnog božanstva koje su stari Iliri štovali kao zaštitnika šuma, divljine, stada i pastira