in

Od bačenih uroka, noćnih mora i zlih sila štiti se kao prije, amuletima, vrpcama i magijskim formulama

Foto: Mora (Henry Fuseli, 1781)

Vjerovanje u postojanje natprirodnih sila na koje čovjek može utjecati čarima i obredima za postizanje dobrih ili štetnih ciljeva, drugim riječima magija, nešto je što pronalazimo i u modernom društvu.

Postoje ljudi koji vjeruju da magija u svakodnevnom životu može pomoći na različite načine- za sreću u ljubavnom životu, uspjeh u poslu, blagostanje u domačinstvu, ili onesposobljavanje neprijatelja, a u narodnoj se medicini koristi za liječenje i zaštitu od bolesti.

Iako ona u modernom društvu nije dio strukturiranoga i organiziranog sustava vjerovanja, tamo gdje religija i znanost ne uspjevaju ispuniti čovjekovu želju da hitno riješi probleme koji ga pritišću, ljudi vjerovatno postaju skloniji magiji kao rješenju.

Tako se u narodnom poimanju u prošlosti, a razmjerno često i danas, vjeruje da bolest može biti uzrokovana djelovanjem magije.

Foto: Blaga & misterije

Rezultati istraživanja koje je etnologinja Mirjana Randić iz Etnografskog muzeja u Zagrebu 2000. i 2001. godine provela u različitim dijelovima Hrvatske pokazali su kako i u novije vrijeme određeni broj stanovnika koji živi bilo u seoskoj ili gradskoj okolini vjeruje u uspjeh magijskih postupaka u liječenju bolesti.

Na magijsku izazvanu bolest sumnja se onda kad se neka osoba odjednom počne osjećati loše a da se tome ne vidi uzrok. Bez obzira bile one upućene ka bolesniku svjesno ili nesvjesno, vjeruje se da bolest koja je nastala ovim putem, jedino tako može i “odstupiti”. Također je poželjno zaštititi se unaprijed od takvih utjecaja.

Ako je bolest nastala magijskim putem, najčešće se sumnja na namet, nagaz ili uroke. Namet izvode vještice i more iz osobnih želja, ili po narudžbi nekoga iz bolesnikove okoline.

Vjeruje se da su to osobe koje su stekle nadnaravnu moć i koriste je, obično noću, protiv svojih susjeda, prijatelja i obitelji iz čiste zlobe. Danju žive kao sasvim normalne žene. More su žene koje u noći sjednu na prsa usnulom čovjeku ili djetetu i pritišću ga da ne može disati. Vjerovanje u njihove zle moći vidljivo je i u napisima u dnevnom tisku.

Tako je u siječnju 2003. godine u Večernjem listu objavljen razgovor s obitelji koja je bila uvjerena da je njihovo dijete žrtva more.

S druge strane, na bolest se može nagaziti na opasnim mjestima kakvo je raskrižje. O tome govori i zapis Ivana Lovretića iz 1897. godine u Otoku kraj Vinkovaca. “Dobije se na krstopuću. Ako se je ko kupo od groznice na nametni ćuprija, pa bacio vodu na krstopuće, a drugi nagazio na to misto, dok je još mlako bilo, na toga je prišla groznica.”

Kod uroka je drugačije. Naime, mladu i nejaku osobu može i nehotice ureći praktički bilo tko, čak i onaj tko joj ne želi nikakvo zlo. Najteže je poništiti uroke koji su namjerno bačeni na određenu osobu.

Zaštita od urokljivih očiju, vještica i mora

Provedena istraživanja ali i podaci iz literature naglašavaju pojam urokljivih očiju kao nešto što je izvan želje i namjere određene osobe. Stoga je najbolje posebnim postupcima zaštititi se od osoba s urokljivim pogledom.

Primjerice, postoje formule koje čovjek mora izgovoriti, poput one pri prvom posjetu novorođenom djetetu (“Lijepa li djeteta, ne bilo mu uroka!”, ili treba pljucnuti, što je također postupak tjeranja uroka).

Foto: Hamajlija iz okolice Bihaća, BiH, početkom 20. stoljeća. Na rozeti od crvene svile prišivena su tri komadića tisovine, kauri pužić i dva gumba od sedefa. Ovakve hamajlije šivale su se na dječju odjeću kako bi štitilo dijete od urokljivih očiju. (U fundusu Etnografskog muzeja u Zagrebu)

U današnje vrijeme isto tako postoji uvjerenje da je potrebno paziti kako se ne bi nehotice ureklo nejako biće.

U okolici Zagreba prigodom prvog posjeta novorođenčetu treba izreći sljedeću formulu- “Kulko te puta videl(a), tulko te glava bolela”, to jest nikada.

Foto: Trudnički pojas (okolica Karlovca 19. stoljeće). Ukrasi u obliku rombova magijska su zaštita trudnice i njezina djeteta od zlih sila. Boja unutar rombova ujedno odaje želju buduće majke da rodi dijete s tom bojom očiju.

Zaštita od vještica i mora sastoji se u nošenju amuleta ili predmeta poput ogledalca na koljevci djeteta koje može odbiti moći ovih zlih sila. Postoje i načini da se otkrije tko je mora, tako primjerice ako noću čovjek osjeti prisustvo more, treba na nju baciti oštar predmet, pa ujutro gledati koja će se žena pojaviti na kućnim vratima s ozljedom na tijelu.

Njoj se valja priprijetiti batinama, pa nikada više neće dolaziti u kuću. Postoji i vjerovanje da se vješticu ili moru može prevariti ako se na kućna vrata bolesnika napiše određena formula (primjerice, “Mora moma, nema Marice doma”), u nadi da će je ona odvratiti od namjere da uđe u kuću.

Foto: Ogrlica s privjeskom od korijena anđelike (Samobor, 20. stoljeće). Vjerovalo se u magičnu moć ove biljke u zaštiti od kuge, zlog oka i uroka.

Brojni magijski načini zaštite od zlih sila uključuju nošenje ogrlice s privjeskom od korijena anđelike, nošenje paunova pera na djevojačkoj kapi (Dalmatinska zagora), ili crvene vrpce, odnosno narukvice od koralja kojima se i danas štiti novorođena djevojčica u Podravini.

Novorođenče se zaštičuje također i ucrtanim pentagramom (Salomonovim slovom) na uzglavlju kolijevke, što je zabilježeno u Slavoniji polovicom 20. stoljeća. Isti običaj ucrtavanja pentagrama, s napomenom da se mora izvesti u jednom potezu, zabilježen je u Samoboru. Uvjerenje u djelotvornost ovog magijskog simbola u liječenju i zaštiti od bolesti zabilježeno je i na Krku 2001. godine.

Liječenje magijskim putem

U liječenju se koriste određeni postupci kojima je svrha poništiti djelovanje zlih sila, primjerice izgovaranjem čarobnih formula, te takozvanim “prelevanjem vuroka” (postupak kojim se pomoću komadića žara i vode utvrđuje postojanje uroka).

Pritom je značajno da su formule protkane vjerskim simbolima. Prije formule obično se izgovara kršćanska molitva, osoba koja provodi liječenje prekriži se na početku i na kraju postupka, također prekriži i bolesnika, upotrebljava “svetu” vodu.

Primjer jedne takve formule za liječenje urečenoga djeteta zabilježena je u Sikirevcima kod Slavonskog Broda 2001. godine.

“Kuda ideš uročeva majko?

Evo idem urikati Marku (ime bolesnika)

Ti ne idi urikati Marku,

Već ti idi u morske dubljine,

Gdje ptičice ne pjevaju,

Gdje ribice ne brčkaju,

Gdje volo ne riče,

Gdje težak ne viče,

Blažene Djevice Marije moć,

Gospodina Boga pripomoć,

Neka bude Maru upomoć.”

U narodnoj medicini magijske formule koristile su se i za glavobolju ili različite kožne bolesti, posebno za liječenje bradavica. Zmijski ujed se također liječio zakletvama u pisanom ili izgovorenom obliku.

Neki od tih magijskih postupaka koriste se i danas. U okolici Zagreba, Pokuplju i Hrvatskome Zagorju ljudi se od zmijskih ujeda štite tako da na Pepelnicu namažu ruke i noge juhom od kiselog zelja koja je preostala od Fašnika , izgovarajući pritom formulu- “Beži kača lesikača, če te Fašnikova juva”.

Osim formula, za ovakvu vrstu liječenja koristi se i bilje, a obuhvaća češnjak, odoljen, oman, tisu, bršljan, veprinu, češljugu, hrast, lijesku i druge.

Ove biljke osobito štite djecu u kolijevci (odoljen, štiti od vještica jer one ne podnose njen miris), ali pomažu i rodiljama (jerihonska ruža, grm podrijetlom iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije koji se koristio kod teških porođaja), odnosno odraslim osobama (oman, biljka čiji se korijen koristio kao amulet a nosile su ga žene koje su muževi ostavili u nadi da ih ponovno osvoje).

Njegove vode stoljećima su napajale i uništavale, sve dok ga nisu otjerali u podzemlje kojim i danas teče

Sirač su podigli templari da čuva prolaz iz Papuka, a Turcima je bio jedna od glavnih utvrda u Slavoniji