Pedesete su godine prošlog stoljeća i skupina arheologa istražuje starohrvatsko groblje staro preko tisuću godina koje se nalazi kod utvrđene crkve u mjestu Brodski Drenovac. U jednom trenu, nailaze na grob žene koji nije kao ostali. Po mnogočemu je neobičan i označavaju ga brojkom 32.
Arheolozi u dnevnike i kasnije izvještaje unose štur opis koji govori kako je ženskoj osobi pokopanoj u grobu 32 bila odrubljena glava. Prije ili poslije smrti po svemu sudeći bila je mučena i masakrirana. Grudni je koš bio teško oštećen, kao da je kroz njega prošao kolac.
Nepoznata imena, nije sigurno ni kojoj je narodnosti pripadala, na grudima je imala ogrlicu od staklenih zrna i srebrni medaljon kakav se u to doba proizvodio u bizantskim radionicama. Na prstu desne ruke nosila je srebrni prsten, znak višeg društvenog staleža.
Glava joj je bila odrubljena i u grob postavljena naopako, zatiljkom prema vratu. I položaj tijela bio je čudan, jer su svi skeleti groblja u Brodskom Drenovcu glavom gledali prema istoku, smjeru izlazećeg sunca. Osim skeleta iz groba 32, čija je glava gledala na zapad, smjer u kojem sunce zalazi. Kao da su njezini egzekutori htjeli poručiti, “tu osobu čeka samo tama…”
Skeletima iz drugih grobova ruke su bile uz tijelo, njezine su ruke pak bile prekrižene na grudima. Zapis arheologa otkriva kako se “prigodom čišćenja groba, moglo ustanoviti da kosti i prilozi nisu bili naknadno pomicani a prema ležištu glave bilo je očito kako je ona u takvom stanju i pokopana. Na osnovu toga može se pretpostaviti da je osobi prije pokopa odrubljena glava, te kako je bila djelomično masakrirana”.
Legende i vjerovanja
Prema legendama o vampirima, oni bi nestajali kada bi ih se probolo glogovim kolcem te im se odrubila glava, a u usta stavila cigla ili neki drugi teški predmet. Sve ukazuje kako su arheolozi iz Arheološkog muzeja u Zagrebu 1952. i 1953. godine pronašli drevne tragove jednog od najranije zabilježenih obreda čija je svrha bila spriječiti da se preminula osoba vrati kao vampir.
Taj su nalaz povezali s ranijim sličnim nalazom na drugom lokalitetu koji se nalazi u Bijelom Brdu gdje je skeletu nedostajala glava, te još nekim nalazima gdje su skeletima nedostajale ruke ili noge. Kao da su ljudi koji su nekoć živjeli na ovim prostorima toliko snažno vjerovali u vampire, da su s tijela prije ukopa uklanjali dijelove tijela. No, niti jedan slučaj nije bio cjelovit kao grob 32.
Pretražujući zapise naših prostora, vampiri se mogu pronaći u svim regijama i najstariji do sada zabilježeni stižu početkom 15. stoljeća, odnosno 1403. godine na Pašmanu kada su zadarski gradski rektori otvorili grob žene nazvane Priba te joj u grudi zabili glogov kolac jer su mještani vjerovali kako se nakon smrti vratila i uznemiravala čitav otok.
Slučaj pronalaska skeleta ženske osobe iz groba 32 znači kako su ljudi ovih prostora vjerovali u vampire i različite demonske sile i prije više od tisuću godina što su zaključili i arheolozi. Povezali su ukop žene iz groba 32 s raznim vjerovanjima u vampire i slične demonske sile prisutnima među južnim Slavenima i Avarima.
Tek je stotinama godina kasnije to vjerovanje dokumentirano. Naime, od 1520. do 1630. godine, u istočnoj Europi postojalo je rašireno vjerovanje da je svaka duša koja umre pod prokletstvom vukodlaka osuđena da se vrati kao vampir. Tako je osobito među Slavenima, ovaj pojam početno upotrebljavan za bića vučjeg lika, počinje pripisivati živom mrtvacu.
U kasnom srednjem vijeku, sve se više gube životinjska obilježja vukodlaka, a glavna karakteristika ostaje njihova glad za krvlju i zlo koje donose. Vukodlaci ljudskog oblika tako se zapravo mogu nazivati i vampirima.
Tek stotinama godina kasnije, Abraham “Bram” Stoker proučava europski folklor i nailazi na esej Emily Gerard ‘Transylvania Superstitions’ koji spominje vlaškog kneza Vlada Tepeša III, inspiraciju za Drakulu, čija stvarna ostavština seže tisućama godina u prošlost ovih prostora.
Nepoznatog imena, ženska osoba iz groba 32 na koncu je ispričala priču o vjerovanju u vampire ovih prostora koje je znatno starije nego što se čini.
