Sagrađena na vratima Zlatne doline, rijetka crkva – tvrđava nijemo svjedoči o vremenima junaka, bitaka, hajduka i glagoljaša
Dvorci i nasljeđe

Sagrađena na vratima Zlatne doline, rijetka crkva – tvrđava nijemo svjedoči o vremenima junaka, bitaka, hajduka i glagoljaša

21.10.2018. Ured za blaga i misterije

Srednjovjekovna crkva sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu pripada nizu slavonskih crkava s izrazitim fortifikacijskim elementima — ona je ukratko crkva-tvrđava. Građevina s obrambenom kulom i glagoljskim natpisima jedna je od najstarijih u Slavoniji, te je kao rijetka povijesna vrijednost pod zaštitom Konzervatorskog zavoda.

Foto: Gotička utvrđena crkva sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu

Ona je vidikovac, svjedok jednoga davnog vremena. Čvrsta, stabilna – stalna, i kada joj je selo Drenovac preseljeno s visoravni u nizinu još godine 1770., ona je ostala, živi i danas.

Čuvar Požeške kotline

Područje današnjeg Brodskog Drenovca bilo je naseljeno od prapovijesti, smjestilo se na idealnom položaj uz lijevu obalu rijeke Orljave. Nalazi starohrvatskih (i avarskih) grobova s predmetima iz IX. i X. stoljeća upućuju na zaključak da je riječ o većem naselju koje ima svoje strateško značenje. S tog mjesta nadgleda se put i prilaz u bogatu “Vallis aurea” (Zlatna dolina- Požeška kotlina). Drenovac se prvi put spominje 1230. godine kao kraljevska utvrda na Orljavi.

Utvrda je, s obzirom da je potpala pod Požegu, skoro do odlaska Turaka obavljala funkciju čuvara Požeške kotline. U to vrijeme Drenovac je bio važan i kao imanje i kao utvrda, pa se često u spominje u ispravama. Kao vlasnici Drenovca spominju se plemići Berislavići, zatim Dezislavići i Grabarski.

Kada Turci osvajaju Slavoniju, pretvaraju tvrđavu u jako vojno sjedište. Također, Drenovac je i privlačna točka za napade slavonskih hajduka. Glasoviti narodni junak Franjo Ilinić osvojio je tu tvrđavu 1596. godine, u vrijeme kada je osvojio i Požegu i opsjedao Veliku.

Tada mu je stigla vijest da iz Bosne dolazi u napad novi požeški Solčić-paša. Ilinić zaposjeda brežuljke s obje strane Orljave. Međutim, ustanička vojska nije mogla odoljeti nadmoćnijim Turcima.

Prema zapisima kroničara toga vremena “Ilinič se je sa svimi svojimi hrabro i junački deržao, nu pane posle duljeg klanja mertav, drugi njegovi nemogavši mnogo većoj sili odoleti, povuku se u šumu..” I Solčić-paša je jedva ostao živ. Bio je teško ranjen. Kada je njegova vojska ponovno osvojila Požegu, zaveo je strašan danak u krvi i harač u novcu. Krvavo se osvećivao zarobljenicima.

Tvrdo pašino srce uspio je omekšati starac Blaž Orlović, koji je navodno imao 110 godina, a na čiju je molbu paša oslobodio zatvorenike. Pričalo se da je paša kasnije potajno prešao na kršćanstvo. Nekoliko godina kasnije junaci Mato i Marko Lapsanović dižu ustanak i u velikom vojničkom zanosu osvajaju mnoge turske gradove, među kojima je i Drenovac.

Bilo je to 1600. godine. Još jednom je Drenovac osjetio gnjev naroda. Godine 1653. dolazi do napada na utvrdu koja je osvojena i razrušena. Turcima se više nije isplatilo tvrđavu obnoviti i ona ostaje napuštena te kasnije razvučena kao građevinski materijal za gradnju sela, koja su se tridesetak godina kasnije počela obnavljati nakon turskog dolaska.

Vrijedan spomenik naše srednjovjekovne arhitekture

Kroz sve te burne godine ostala je sačuvana do našeg vremena gotička crkva sv. Dimitrija, sveca koji je štovan u ovim krajevima od rimskih vremena. Arheolozi i povjesničari umjetnosti pri povremenim istraživanjima crkve nailaze na senzacionalna otkrića. Podignuta je na lokalitetu pretpovijesnog naselja, o čemu svjedoče u njoj pronađeni podovi prethistorijskih kuća, a oko nje starohrvatska nekropola, srednjovjekovno groblje.

Pretpostavlja se da su je podigli cisterciti krajem 13., odnosno početkom 14. stoljeća. Naime, Drenovac se nalazio na putu od Kutjeva do Kobaša na Savi, gdje su kutjevački cisterciti držali prijelaz u Bosnu. Korpus svetišta, lađa i toranj datiraju, prema nekima, u sam kraj 14. stoljeća, ali svakako prije 1389. godine. U crkvi se nalazila i nadgrobna ploča s latinskim tekstom jednog mitrovačkog plemića Gaspara na kojoj se navodi ta godina.

Drenovačka crkva je jednobrodna gotička barokizirana crkva s dva tornja, Jedan toranj datira iz vremena gradnje crkve, a drugi nad svetištem sa strijelnicama nastao je za vrijeme turske okupacije polovicom 16. stoljeća, kada je crkva imala obrambenu funkciju. Građena je od kamena lomljenca, a potpornjaci, uglovi lađe i tornja od klesanih kamenih kvadara. Kameni klesanci na uglovima crkve ukrašeni su petroglifima vjerojatno magijskog karaktera.

Posebno se ističe likovno vrijedan urezani lik jelena sa strijelom u kičmi, što ukazuje da je riječ o apotropejima. Sve do novijih istraživanja, koja su počela 1989. godine, crkva je uz arhitekturu bila poznata po crtežima i šarama, slutnjama heretičkih rituala ugrebenim u kamene blokove na njenim uglovima, gdje se izmjenjuju scene lova na jelene s kršćanskim simbolima, kao što je crtež raspeća, a spomenuta istraživanja otkrila su da su na kamenim blokovima portala bili nacrtani, jedan iznad drugoga, likovi svetaca.

Tijekom radova 1989. i 1990., koje je obavljao tadašnji osječki Zavod za zaštitu spomenika kulture, na zidovima crkve otkrivene su freske iz 14. stoljeća s biblijskim motivima. Otkriven je i ekst na glagoljici: “Se pisah edn človek”. To pokazuje da je glagoljska psmenost u Slavoniji bila više ukorijenjena nego što se dosad moglo pretpostaviti.

izvor: Đurić, Feletar- Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema; Vladimir Gvozdanović- Sv. Dimitrije u Brodskom Drenovcu