fbpx
Nakon očajničkog pisma župnika koji se borio za spas crkve u Svibu, započela je akcija spašavanja
Ritam vremena

Nakon očajničkog pisma župnika koji se borio za spas crkve u Svibu, započela je akcija spašavanja

03.01.2020. Ivan Alduk, Konzervatorski odjel u Imotskom

U sjeverozapadnom dijelu Imotske krajine nalazi se maleno selo Svib koje je jedno od najmlađih župa na tim prostorima, formirana tek 1918. godine.

Današnja stara crkva sv. Ante iz 18. stoljeća nekada je bila župna crkva u Svibu sve do 1974. godine kada je sagrađena nova župna crkva posvećena Uznesenju Marijinom. Crkva je neko vrijeme bila zaboravljena i polako je propadala sve do prije gotovo 15 godina kada je u Konzervatorski odjel u Splitu stiglo rukom ispisano pismo župnika sa Sviba, don Nediljka Ribičića.

Pismo je apeliralo na jako loše stanje crkvice i njezinim velikim potrebama, a govorilo je i o borbi župnika da obnovu ovog malog bisera ne preda u ruke nestručnim ljudima. U međuvremenu, godine 2007. osnovan je Konzervatorski odjel u Imotskom koji je preuzeo radove čime je ovaj projekt obnove postao prvi ozbiljni posao tog mladog Odjela koji je započela tadašnja pročelnica, nažalost prerano preminula, naša kolegica Ana Bilokapić.

Konzervatorski odjel u Imotskom

Crkva sv. Ante sagrađena je 1747. godine kako i danas stoji uklesano na nadvratniku glavnog ulaza. Sagrađena je na mjestu srednjovjekovnog groblja sa stećcima od kojih su neki uzidani u same zidove crkve, a jedan s prikazom kola uzidan je u staru mrtvačnicu na rubu groblja.

Na pitanje o crkvi na istome mjestu koja joj je prethodila konzervatori nisu u mogućnosti sa sigurnošću govoriti. Kroz posljednjih 3 do 4 desetljeća neplanskom i stihijskom gradnjom novih grobnica uništeni su raniji tragovi prošlosti na tome mjestu te je ugrožena i sama crkva sv. Ante.

Godine 1757. crkva je povišena i proširena tj. nadograđena joj je pravokutna apsida dok je godine 1832. iznad glavnog pročelja postavljena preslica s tri zvona čime je crkva dobila svoj današnji izgled. U unutrašnjosti crkve sačuvan je drveni kor, dva kamena oltara od kojih se posebno ističe barokni glavni oltar, kamena krstionica te skroman ali raznolik inventar iz 18. i 19. stoljeća (kipovi, slike, barjak, crkveno posuđe i dr.).

Čitava unutrašnjost bila je oslikana i to u nekoliko navrata od kraja 18. do prve polovice 20. stoljeća. Zidni oslici oko glavnog oltara posebno su vrijedni. Iako relativno kasniji, ovakvi oslici rijetko su sačuvani u crkvama u ovom dijelu unutrašnjosti Dalmacije. Nekada ih je bilo više, ali su tijekom vremena uklonjeni, nestručno obnavljani i preslikavani. Na oslicima u Svibu dominiraju različiti motivi: viseći zastori, vegetabilni motivi, posvetni križevi, a u vrhu svoda apside nalazi se pelikan koji svojom krvi hrani mlade što simbolizira žrtvu tj. euharistiju. Lađa crkve također je bila oslikana no jednostavnijim motivima.

Konzervatorski odjel u Imotskom

Prvi dolazak stručnjaka u crkvu izazvao je iznenađenje, u prvom redu pozitivno i to sačuvanošću brojnih elemenata i pojedinosti, ali s druge strane negativno i to njihovim jako lošim stanjem. Krov građen od kamenih ploča bio je u vrlo lošem stanju, unutrašnjost zapadnog zida (ispod preslice) bila je potpuno uništena djelovanjem vode, lišajeva i gljivica, a žbuka u brodu crkve najvećim je dijelom otpadala. Gljivice i sol prekrili su oslike u apsidi, prozori i vrata su u potpunosti istrunuli kao i grede koje su nosile kor, a drvene kipove i slike na drvu napala je crvotočina, dok je jedna od slika na glavnom oltaru bila i dijelom izgorjela itd.

Konzervatori i restauratori su temeljitom analizom zatečenog stanja započeli pripreme za potrebne radove. Izrada kvalitetne tehničke dokumentacije i elaborata bila je od izuzetne važnosti, što se laicima često doima kao nepotreban trošak i gubitak vremena no ona je neophodna.

Snimak postojećeg stanja izrađen je u suradnji s kolegama tehničarima iz splitskog konzervatorskog odjela, a on je pokazao i druge probleme građevinsko-statičke naravi. Potom je izrađen projekt sanacije pri kojemu se inzistiralo na paralelnom radu na samoj crkvi (građevinski dio, oltari, oslici) te njenom inventaru (slike, skulpture).

Usporedno su trajala konzervatorska i restauratorska istraživanja koja su otkrivala nove detalje o nastanku i razvoju ove crkve. Nakon gotovo 13 godina predanog, interdisciplinarnog rada, prožetog različitim situacijama i problemima obnova je pri kraju.

Iako je stručnjacima preostalo izvesti još nekoliko manjih zahvata, bilo je potrebno istaknuti predani dugogodišnji rad konzervatorske struke koja je na crkvi sv. Ante na Svibu pokazala svoje vještine i kvalitetu, a nove fotografije stanja to i pokazuju.

Radove je većinskim dijelom financiralo Ministarstvo kulture.  Ovim projektom obnove pokazuje se da je baština gotovo zaboravljenih malenih sakralnih zdanja u ruralnih sredinama jednako vrijedna kao i ona dobro znana reprezentativna.

Broj stručnjaka koji su sudjelovali na projektu obnove uistinu je velik, a publikacija koja se očekuje u narednom vremenu će ih predstaviti te javnosti iznijeti detalje o tome što i na koji se način radilo i doznalo tijekom posljednjeg desetljeća radova u crkvi sv. Ante Padovanskog na Svibu.