Vrijeme je ratova između Venecije i Genove. Kako bi se ostvarila prevlast, ne štede se ljudi, brodovi i oklopi. Dvije su to suprotstavljene trgovačke sile koje su krajem 13. stoljeća vodile jednu od najvećih pomorskih bitaka na Jadranu. Upravo u toj sudbonosnoj bitki, zarobljen je trgovac i pustolov Marko Polo koji je nakon nje prvi puta ispričao svoju priču o putovanjima na daleki istok.
7. je rujna 1298. godine i dvije flote zauzimaju položaje na ulazu u Korčulanski kanal. Genoveška flota leđima je okrenuta Pelješcu i broji 96 galija kojima zapovijeda Lamba Doria. Moderne su to galije koja umjesto bočnih vesala imaju kormila što ih čini jako pokretljivima. Imaju samo jednu misiju, zatvoriti Jadran za mletačke brodove koji se prepuni dragocjenosti početkom jeseni i krajem plovidbene sezone s Levanta vraćaju u Veneciju.
S druge strane, mletačka flota nalazi se negdje u visini rta Ražnjić i skupljena je na brzinu. Njome zapovijeda Andria Dandolo i u njoj se nalaze brojne posade iz dalmatinskih gradova. Među njima i velika galija obitelji Polo sa 120 vesala koju vodi danas legendarni Marko Polo braneći tada “svoju mletačku Korčulu”. U to vrijeme, Polo ima 44 godine i vratio se sa svojih putovanja. No, nemiran duh nije ga dugo držao u Veneciji pa se preselio na Korčulu.
Prema kasnijim izvještajima koje bilježi Zrinko Klarić, Mlečani su zbog povoljnog sjeverozapadnog vjetra u početku imali prednost koja se uskoro istopila jer su floti prijetile hridi i grebeni ispred korčulanske obale. Voditi boj i brinuti o prijetnji od nasukavanja nije bilo moguće pa je mletačka flotna formacija uskoro bila razbijena. U metežu bitke, plovidbena vještina njihovih protivnika došla je do izražaja.
Poginuo mu sin
Bitka je trajala sve do kasno popodne a koliko je bila nesmiljena govori i opis pogibije najstarijeg sina genoveškog zapovjednika, Oktavijana Dorije. On je pao pogođen strijelom na što je posada galije zastala zabrinuta za njegovu sudbinu. Kad je sam zapovjednik i mladićev otac vidio što se dogodilo, zapovjedio je posadi da mladićevo tijelo odmah bace u more i povikao kako zemlja njegovom sinu nikad ne bi bila dostojan grob. Taj je čin posadu galije motivirao na još žešću borbu i uskoro je mletačka flota bila pobijeđena.
Gubici na obje strane su bili veliki pa kasnije kroničari navode kako je ta bitka po broju brodova i gubitcima bila najžešća. Bilo je 7000 poginulih vojnika, mornara i veslača te 7400 zarobljenih. Potopljeno je 18 mletačkih galija a 66 ih je bilo zarobljeno.
Te zarobljene galije Genovezi nisu mogli odvući pa su ih ispred Korčule zapalili, naočigled svih stanovnika koji taj događaj i danas pamte. U spomen na ovu bitku u Korčuli se svake godine početkom rujna rekonstruira bitka pod nazivom “Bitka Marka Pola”, sa svim protagonistima, pa tako i Markom Polom čija je galija također uništena u bitki.
Epilog bitke govori kako je u njoj zarobljen i mletački zapovjednik Andrea Dandolo koji nije mogao podnijeti sramotu poraza pa se ubio. Lamba Doria četiri je dana slavio u Korčuli svoju pobjedu, a onda se uputio u Genovu gdje ga je čekao veličanstven doček.
S tisućama suboraca, zarobljen je i Marko Polo čije je junaštvo zabilježeno: “Zarobljen je jer se je sa svojom galijom bacao u prve crte borbe i jer se je hrabro i s velikom odvažnošću borio za domovinu i tako ranjen u okovima odveden je u Genovu.” U genoveškom zatvoru po sjećanju drugom zatvoreniku, Pizancu Rustichelliju, ispričao je svoje pustolovine.
On ih je pak, zabilježio u knjizi “Il Millione”. Opisi krajeva, ljudi, običaja, roba i trgovine stoljećima koja su nadolazila bili su jedini opis trgovcima i pustolovima koji su kretali prema dalekom istoku. Proučavao ih je i Cristofor Kolumbo želeći doploviti do tih zemalja morskim putem prema zapadu. Kasnije i on ulazi u povijest kao osoba koja je otkrila Ameriku.
Bila je to bitka koja je danas zavedena pod nazivom “Bitka kod Korčule”, a u stvarnosti je utjecala na cijeli niz događaja koji su oblikovali povijest kakvu poznajemo.
