Kad toliko različitih arhiva spominje jednog te istog čovjeka, to obično znači da je bila riječ o nekom tko je, u svoje vrijeme, utjecao na tolike slojeve da ga i danas spominju. Zaštitio je Templare iako onomad nije bilo baš popularno s njima imati posla. Naime, katolička crkva ih je baš u to vrijeme izopćila. Samo to već dovoljno govori o ugledu i utjecaju čovjeka koji se protivio inkviziciji i borio se protiv praznovjerja. Na nesreću, kraljevstvo nebesko, koje je Augustin Kažotić gradio, nije potrajalo.
Ipak, on do danas ostaje zapamćen kao izuzetna figura hrvatske crkvene i kulturne povijesti. Poznat je kao prvi hrvatski blaženik i jedan od najranijih teoloških pisaca među Hrvatima.
Od plemića do biskupa
Nije sigurno kada je rođen jer je ipak prošlo podosta vremena. Tako se spominje da je rođen oko 1260. ili 1265. godine u Trogiru. Bio je pripadnik plemićke obitelji Kažotić (poznata i kao Casoti ili Gazotti). Augustin je od mladosti pokazivao izrazitu nadarenost i posvećenost religiji, a njegova majka Radoslava Saladini oblikovala je u njemu osjećaj dobrote, pravednosti i ljubavi prema siromašnima.
Obrazovanje je započeo u splitskom dominikanskom samostanu, a 1286. godine dominikanska zajednica ga je poslala na studij na prestižno Pariško sveučilište. Putovanje prema Parizu bilo je dramatično. Prilikom prolaska dolinom rijeke Ticino, napala ga je zavađena milanska plemićka obitelj, a Kažotić je zadobio tešku ozljedu glave. Ipak, uz pomoć lokalnih dobročinitelja, uspio je nastaviti put i započeti studije u Parizu. Ondje je studirao humanističke, egzaktne i prirodne znanosti, što će kasnije igrati ključnu ulogu u njegovu radu kao biskupa.
Po završetku studija u Parizu, Kažotić je predavao na nekim talijanskim učilištima, a 1301. godine kardinal Nicolò Boccasini, kasnije papa Benedikt XI., poveo ga je u Ugarsku i Hrvatsku kao dio papinskog poslanstva. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom, gdje je pokrenuo opsežne reforme u liturgiji i bogoslužju. Uveo je obavezni zajednički časoslov za sve članove Kaptola i potaknuo obnovu crkvenog pjevanja. Istovremeno, kao prosvjetitelj, radio je na osnivanju škola, učeći narod temeljnim znanostima.
Kažotić u borbi protiv neznanja
Augustin Kažotić je bio blizak narodu te je veliku pažnju posvećivao siromašnima, često dijeleći svoje prihode s onima u potrebi. Njegova odlučnost da unaprijedi duhovni i intelektualni život bila je vidljiva u svim aspektima njegova djelovanja. Osnovao je katedralnu školu u Zagrebu, koja se smatra prvim visokim učilištem u Hrvatskoj, gdje su studenti učili gramatiku, dijalektiku, teologiju i druge znanosti. Ova škola bila je temelj budućeg intelektualnog razvoja Zagreba i Hrvatske.
Kao biskup, Kažotić se suočavao s praznovjerjima i neznanjem koje je bilo rašireno među narodom. U svojim spisima, poput “O krštavanju slika” i “O siromaštvu Krista i njegovih učenika”, zalagao se za prosvjetu i obrazovanje kao ključna sredstva borbe protiv praznovjerja. Suprotstavljao se radikalnim sredstvima, poput inkvizicije, smatrajući da je neznanje, a ne zloća, korijen mnogih problema. Njegova promišljanja o vjeri i etici ostala su trijezna i racionalna. Tako je stekao ugled i poštovanje ne samo u crkvenim krugovima nego i među širokim slojevima društva.
Kažotić je bio istinski intelektualac svog vremena, uronjen u tadašnja filozofska i znanstvena pitanja. Kao zagrebački biskup, aktivno je radio na očuvanju zdravstvene kulture i borio se protiv praznovjerja, posebice u odnosu na liječenje bolesti poput gube. Njegova promišljanja o sakramentima i njihovom značenju u životu vjernika bila su napredna za to vrijeme. Postavila su temelje za daljnji razvoj teologije na hrvatskom tlu.
Doprinos i nasljeđe
Godine 1322. papa Ivan XXII. premjestio je Kažotića na biskupsku službu u Luceri, na jugu Italije. U regiji netom oslobođenoj od Saracena čekali su ga novi izazovi. Ipak, njegovo je djelovanje u Luceri bilo kratkog vijeka, jer je preminuo 3. kolovoza 1323. godine. Iako je njegova smrt spriječila daljnji rad, njegov je doprinos hrvatskom narodu ostavio neizbrisiv trag.
Augustin Kažotić ostao je upamćen kao učen i pravedan biskup, predan prosvjetitelj, a iznad svega kao uzor duhovnog vodstva. Njegova posvećenost obrazovanju i duhovnom rastu učinila ga je jednim od najvažnijih crkvenih i kulturnih ličnosti srednjovjekovne Hrvatske. Beatificiran je 1702. godine, a njegovo nasljeđe živi kroz mnoge crkve i škole koje nose njegovo ime te kroz sjećanje na njegovu neiscrpnu brigu za siromašne i duhovno neprosvijećene.
