Franjevački samostan Navještenja Marijina na otočiću Košljunu jedno je od onih mjesta gdje prošlost ustupa prostor sadašnjosti. Kroz stoljeća, Košljun je oduvijek bio oaza mira i nasljeđa gdje je stvarno vrijeme ponekad nemoguće točno odrediti.
Nalazi se desetak minuta vožnje brodom od Punta, usred jedne od najsigurnijih prirodnih luka Kvarnera, Puntarske drage. Nastanjen je još od doba Rimljana kada se na njemu nalazio utvrđeni ljetnikovac nekog patricija po kojem je i dobio ime – castellum.
U 9. stoljeću nastanjuju ga redovnici benediktinci koji na njemu grade crkvu i samostan Sv. Marije. U 11. stoljeću sagrađena je trobrodna romanička crkva čiji su temelji pronađeni ispod današnje samostanske crkve.
Budući da je početkom 15. stoljeća samostan opustio, zaslugom krčkih knezova Martina i Ivana Frankopana, 1447. godine na otočić dolaze franjevci koji na njemu žive i djeluju do danas.
Košljun je prava vremenska kapsula koja putniku otvara vrata u neke druge svjetove organizirane kroz arheološke, etnografske, sakralne i prirodoslovne zbirke prikupljene kroz godine a danas otvorene javnosti kroz četiri muzeja uklopljenih u različite objekte samostanskog kompleksa.
Crkva navještenja Marijina
Donacijom Ivana Frankopana i kćeri mu Marije Katarine, benediktinska crkva je u 15. stoljeću povećana i obnovljena. Poliptih na glavnom oltaru izradio je Venecijanac Girolamo da Santacroce 1535.
Iznad oltarnog luka je prikaz raja, čistilišta i pakla, djelo Francesca Ughetta iz 1653. To je najveća pomična slika u Hrvatskoj. Krovne grede su oslikane. Na šest pobočnih oltara nalaze se slike: Stigmatizacija sv. Franje (Francesco da Santacroce), sv. Diego (fra Josip Rossi), sv. Antun i sv. Karlo Boromejski (Bartolomeo Gianelli); te sv. Petar Alkantarski (Franjo Jurić).
Gospin oltar ima kip iz 16. stoljeća i povezan je s nekad brojnom bratovštinom. Uz nju je bila vezana “posujilnica” za pomaganje i obranu siromašnog naroda od lihvara. Djelovala je ovdje za čitav otok Krk od 17. do 19 stoljeća.
Iz najnovijeg doba je križni put (Ivo Dulčić). Orgulje je izradio Ivan Milavec iz Ljubljane 1908. godine. Klaustar je u današnjem obliku iz 16./17.stoljeća.
Arheološka zbirka
Košljunska arheološka zbirka potječe isključivo s otoka Krka. Nastajala je postupno i spontano, donacijama mještana iz susjednih naselja poput Punta i grada Krka. U prvo je vrijeme bila u funkciji edukacije učenika četverogodišnje niže gimnazije koja je osnovana 1894. godine i bila prva školska ustanova s hrvatskim nastavnim jezikom u ovom dijelu hrvatskog priobalja. Zbirka se popunjava u razdoblju između dva svjetska rata zaslugom marljivih franjevaca o. Vladislava Brusića i o. Nikole Španjola.
U zbirci su izloženi predmeti iz ranoantičke nekropole Šinigoj u gradu Krku, vrijedna skupina pretpovijesnih keramičkih posuda iz Punta, te ostali slučajno otkriveni pretpovijesni predmeti s otoka Krka, ulomci antičkih opeka, keramike, te zbirka amfora. Posebnu vrijednost imaju kameni ranoantički nadgrobni spomenici – cipusi, pronađeni na samom Košljunu, u gradu Krku i Puntu.
Uz kameni dječji sarkofag iz 3. stoljeća vezana je zanimljiva priča da su, kad je 1862. godine pronađen prigodom oranja plugom u vinogradu ponad Punta, u njemu nađeni posmrtni ostaci tijela djevojčice prekrivene bogatim zlatnim i srebrnim nakitom. Zlato je završilo u jednom bečkom muzeju a kameni sarkofag prenesen na Košljun.
Sakralna zbirka
Smještena je u crkvi svetog Bernardina Sijenskoga koja je sagrađena u drugoj polovici 15. stoljeća. Izložene umjetnine, objedinjeni su dijelovi inventara košljunskih crkava i kapela. Pomno birane, s ljubavlju i pijetetom darivane, te stoljećima brižno prikupljane i čuvane, izrasle su u pravu riznicu koja govori o razini vjere i kulture onih koji su ih nabavljali i upotrebljavali u bogoslužju.
Vrijedan drveni oltarni poliptih iz 15. stoljeća potječe iz radionice slavnog venecijanskog majstora Bartolomea Vivarinija. Na zapadnom zidu prezbiterija nalazi se čudotvorno košljunsko raspelo iz 16. stoljeća iz kapelice Svetog Jerusolima u košljunskoj šumi.
Uz njega je vezan čudesni događaj koji se dogodio na Maslinsku nedjelju, 21. ožujka 1723. godine, kada je raspelo proplakalo i otkad se razvilo njegovo veliko štovanje. Bilo je nošeno u procesijama za kišu koje su se organizirale u razdobljima velikih suša.
U nišama je izloženo srebrno i pozlaćeno liturgijsko posuđe izrađeno u venecijanskim zlatarskim radionicama u razdoblju od 16. do 18. stoljeća.
Tu je i liturgijsko ruho iz 17. i 18. stoljeća izrađeno u francuskim i venecijanskim tekstilnim radionicama, te vrijedna likovna djela raznih slikara od 15. do 18. stoljeća. Izloženi su fragmenti oslikanih kožnih tapeta iz 17. stoljeća koje su pripadale frankopanskom dvorcu u Kraljevici.
U vitrinama se mogu vidjeti replike isprava, rukopisa, oslikanih graduala i knjiga koje se čuvaju u vrlo vrijednoj samostanskoj knjižnici koja broji oko 30 000 svezaka i 95 inkunabula od kojih je svjetski raritet jedan od ukupno tri sačuvana primjerka prvog izdanja latinskog prijevoda Ptolomejeva atlasa svijeta tiskanog u Veneciji 1511. godine.
Etnografska zbirka
Nalazite se u etnografskoj zbirci, čije je temelje postavio o. Nikola Španjol, počevši s prikupljanjem građe već od 1928. godine. Zahvaljujući svojoj iznimnosti i cjelovitosti, zbirka predstavlja vrlo vrijedan primjer izuzetnog očuvanja stoljetne kulturne baštine.
Sastoji se od iznimno vrijednih primjeraka narodnih nošnji s područja cijelog otoka Krka. Osobito su značajni takozvani rubi, karakteristična pokrivala za glavu žene, i kotiga, ženska krznena haljina. Uz njih su i ostali odjevni predmeti krčkog stanovništva, najvećim dijelom proizvedeni na otoku Krku: zbirka pasova, svadbenih vijenaca, haljetaka, košulja i muških hlača.
Zbirka cipela i čarapa također predstavlja zapaženiji dio inventara, osobito stoga što se ovaj tip odjevnih predmeta rijetko muzealizirao, što ih čini još dragocjenijima. 1968. godine zbirka tekstila proglašena je spomenikom kulture Republike Hrvatske zbog svoje jedinstvenosti i cjelovitosti.
Kod narodne nošnje spomenimo i zanimljivost vezanu uz rube – ženska pokrivala za glavu: kaže se da se po načinu stavljanja ruba moglo prepoznati – djevojku, udanu ženu, udovicu koja se želi opet udati te udovicu koja više ne planira udaju.
Uz tekstil, vrijedna je i zbirka keramike i porculana, autohtonih glazbenih instrumenata, različitih alata, tkalački stan te improvizirano ognjište s pripadajućim kuhinjskim inventarom. Sve ove zbirke prezentiraju život krčkog čovjeka s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Tu je još i opsežna numizmatička zbirka koja sadrži vrijednu kolekciju novca s različitih strana svijeta. Kuriozitet muzeja je vitrina nazvana „kabinet čuda“ u kojoj su neke preparirane životinje: bjeloglavi sup, morska kornjača, mladunče udava, janje sa dvije glave i janje s jednim okom, koji svima, osobito najmlađim posjetiteljima, ostanu najviše u sjećanju.
U predvorju muzeja je mala pomorska zbirka u kojoj su izložene makete raznih tipova brodica koje su plovile u ovom dijelu Jadrana te drveni čamac zvan ladva izduben iz jednog komada drveta, star otprilike tristotinjak godina.
Prirodoslovna zbirka, čiji je postav nadahnut Hvalospjevom stvorenja svetog Franje Asiškoga, razdijeljena je u tri dijela prema glavnim prirodnim elementima – zraku, vodi, i zemlji.
U njoj je predstavljena didaktička zbirka minerala, koralja, spužvi i fosila niže gimnazije koja je djelovala na Košljunu od 1894. do 1928. godine. Počeo ju je prikupljati o. Mauricije Gugić.
Predstavljen je i rad o. Berarda Barčića koji je kao botaničar pomno istraživao biljni svijet otoka Košljuna, detaljno ga obradio i prikazao u svojim knjigama. Zahvaljujući njemu znamo da se na Košljunu nalazi oko 400 biljnih vrsta te 151 vrsta gljiva.
Košljun je za javnost otvoren od ožujka do studenoga te ovdje dolaze skupine različitih profila. Na njemu se održavaju različite kulturne priredbe: koncerti, izložbe i slično.
