Zmajeva ili Drakonjina špilja na otoku Braču spomenik je pećinskog života svećenika glagoljaša iz petnaestog stoljeća koji do danas čuva slavenske legende o raznim bićima i mit o bogu Velesu koji tamo obitava.
U ovoj špilji kraj malog mjesta Murvica ljudi su boravili u antičko doba, srednjem i novom vijeku i isklesali prekrasne reljefe koje znanstvenici proučavaju još i danas. Odavde potječe rijedak primjerak hrvatskog glagoljskog prvotiska misala iz 1483. godine, koji se danas čuva u Dominikanskom muzeju u Bolu. Također, riječ je o najstarijem prebivalištu pustinjaka u kojem možemo pratiti kontinuitet življenja od ranog kršćanstva do naših dana. Nekada otvorena za posjet, špilja je bila oštećena i pokradena, pa je danas zatvorena željeznim vratima, tako da se posjet može organizirati samo u pratnji vodiča koji ima ključ.
Poganski i kršćanski simboli
Najstariji pronađeni tragovi boravka pustinjaka su ulomci ranokršćanskog kamenog namještaja, vjerojatno iz 6. stoljeća., kada je u špiljskom prostoru bila adaptirana crkvena građevina. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o špilji sve do vijesti o doseljavanju svećenika 1462. godine. Prema starim zapisima, špilju su tada nastanili Juraj i Pavao Silvio Dubravčić iz Nerežišća. Svećenici su birali osamljena mjesta daleko od naselja kako bi se posvetili molitvi, teološkim razmatranjima, pokori i postu, a uzdržavali su se vlastitim radom.
Špilja je duboka 20 metara, a pregradni zidovi odvajaju četiri prostorne cjeline, sa spremištima vode i ćelijama. U prvoj je oblikovana crkvica s oltarom isklesanim u živoj stijeni. Uokolo su reljefi od kojih se najviše ističe prikaz zmaja na zapadnoj strani po kojem je špilja dobila ime.
Ovi su reljefi već davno bili predmet izučavanja mnogih istraživača, ali njihova neuobičajena ikonografija i bezvremena stilska obradba zbunjivala je istraživače. Na njima je prikazana kombinacija različitih vjerovanja i praznovjerja.
Neki tvrde da ima nekoliko slojeva reljefa i da je riječ o kršćanskom sadržaju reljefa koji su nastali kao posljedica želje pustinjaka što su živjeli u neposrednoj blizini pećine da suprimiraju prethodni poganski kult zemlje.
Uz zmaja je urezan mjesec i lav, a na istočnoj strani iznad crkvice ljudi i ptice u gnijezdima, koji se mogu protumačiti kao ostaci poganske simbolike s elementima slavenske, tako da postoji mogućnost da su simboli i stariji nego što se misli. Istraživaći smatraju da je reljef zmaja simbolički prikaz poganskog kulta, a lava koji lomi rog nemani zapravo prikaz Krista i kršćanstva koji obavlja radnju. No, nitko sa sigurnošću ne može odgovoriti tko je i kada uklesao te likove. Pretpostavlja se da su reljefi nastali negdje na samom kraju antičkog razdoblja ili na samom početku ranog srednjeg vijeka, možda pod bizantskim utjecajem.
Izvan špilje, u stijenama obraslim makijom, niz je reljefa koji su vezani za posebno izražen kult vode koja je do njih doticala. U živcu je uklesano više kamenih ležajeva pustinjaka koji su pored molitve i bdijenja na kiši, mrazu i suncu, uživali i spektakularan pogled na Brački kanal.
Veles protiv Peruna
Naziv špilje je vjerojatni prežitak slavenskog mitskog poimanja krajolika prema kojem na ovom mjestu živi bog stada Veles i u godišnjim ciklusima napada Peruna, boga groma i munje (gromovnik) koji obitava na današnjoj Vidovoj gori.
Njezin je vrh izjednačen s krošnjom drveta svijeta, kojoj je na suhom vrhu sjedišta Peruna. Tamo je njegov dvor i grad. Dolje pod njim, na vodi, ima svoje mjesto njegov protivnik, Veles. Gromovnik sjedi na vrhu u liku ptice grabilice, orla ili sokola, a njegov protivnik ga napada u liku zmaja, velike zmije, ili zvijeri, medvjeda. Veles u korijenju drveta svijeta ima svoju rupu, i odande napada vrh i gromovnika na njemu, tamo se povlači kad ga gromovnik ubije, odnosno izubija tako da ga ukloni s poprišta, jer besmrtni bog ne može biti mrtav, i u svojoj rupi, dolje na vodi, pod panjem i kladom, trune sve dok mu se skupe nove životne sile, pa opet krene prema vrhu protiv gromovnika, a taj ga i opet ubije. I tako opet i opet, kako se kotrlja vrijeme.
I kako se vrijeme kotrlja, tako u zmajevoj špilji ono kao da stoji, čekajući na odgovore koji će možda doći s s nekim novim istraživačima. A u međuvremenu, ona ne prestaje plijeniti pažnju svakog tko zna da ona postoji.
