U Hrvatskoj je Franjo Trenk zapamćen kao širokogrudni velikaš, umjetnik rata, glazbenik, vješt borac sa sabljom, galantan kavalir, veliki zavodnik i nadasve hrabar ratnik i vojnik.
Rođen 1. siječnja 1711. u Reggiu na jugu Italije. Bio je Prus sa austrijskim državljanstvom i velikim posjedima u Slavoniji. Po završetku vojne škole se oženio i sa suprugom i četvero djece odlučio živjeti na imanju blizu Požege.
Međutim, godine 1737. kuga mu je oduzela i ženu i djecu, pa ogorčen i slomljen odlazi se boriti u rusku vojsku protiv Turaka kao plaćenik.
“Nagao i neobuzdan”
Bio je poznat kao nagla i neobuzdana osoba. Najveće probleme u kasnijoj vojnoj karijeri uzrokovali su njegova agresivnost, ulaženje u mnogobrojne sukobe i okrutnost te očiti manjak poštivanja autoriteta i vojničke hijerarhije. Zbog toga Trenk je protjeran iz Rusije, gdje je jedva uspio izbjeći smrtnu kaznu.
Četrdesetih godina 18. stoljeća razbuktao se Rat za austrijsku baštinu. Mlada i vladarski neiskusna Marija Terezija stajala je nasuprot jednog od najvećih vojnih stratega toga vremena, Fridrika II. Pruskog, čovjeka koji je cijeli život odgajan u krutoj vojničkoj stegi pod paskom militaristički nastrojenog oca Fridrika Vlima I.
Franjo Trenk po čitavoj Slavoniji počeo je novačiti dragovoljce, bivše hajduke i odmetnike u svoju postrojbu koju je nazvao Trenkovim pandurima. Ubrzo je u njoj mjesto našlo više od tisuću ljudi, a kroz četiri godine broj se drastično povećao i do kraja 1745. iznosio nešto manje od sedam tisuća vojnika.
Doba pandura
Trenkova pandurska regimenta ratovala je za Mariju Tereziju na ratištima Bavarske, Nizozemske, Češke, Austrije, Francuske, Šleske i stekla reputaciju vrhunski obučenih i hrabrih vojnika.
Diljem Europe prenosile su se priče o njihovim vojnim podvizima, a u Hrvatskoj je Trenk stekao neupitni status legende. Osim njihovih vojnih vještina, Europa se upoznala i s nekim novitetima. Naime, Franjo Trenk ponio je titulu oca i utemeljitelja vojne glazbe, a i način njihova odijevanja bio je potpuno drugačiji od svih vojničkih skupina toga vremena.
Odjeća pandura bila je vrlo slična turskoj vojnoj uniformi, što je bio i praktičan razlog jer su Turci tridesetak godina prije istjerani iz Slavonije.
Trenk je to koristio i kao psihološki pritisak na protivnike. Posebno je upečatljiva bila crvena marama vezana oko vrata, koja je zapravo bila preteča današnjoj kravati.
Optužbe
Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici, a optuživali su ga za: pretjeranu okrutnost, pronevjeru, silovanje žena u gotovo svim mjestima kroz koja su prošli, neposluh, pa čak i za pobunu protiv carice i kraljice kojoj su se stavili na raspolaganje.
Sve su optužbe nekoliko puta odbacivane kao neosnovane, ali Trenkovi tužitelji nisu odustajali sve dok barun nije završio kao zatvorenik moravske tamnice u Spilbergu gdje je i umro 4. listopada 1749. godine.
Bez obzira na mjesto rođenja i podrijetlo često je ponavljao rečenicu : „Ja sam Slavonac!“.
