Mitsko biće grifon, napola orao, napola lav bio je omiljen simbol u antici kada je simbolizirao sunce, snagu i osvetu. U hijeroglifima predstavlja božansku kaznu dok je u srednjem vijeku počeo simbolizirati kršćansku mudrost i snagu Krista. Izuzetno je prisutan i u heraldici gdje uglavnom predstavlja budnu zaštitu. Uz lava, najčešći je heraldički motiv koji izgledom podsjeća na zvijer s tijelom lava koji gospodari zemljom i glavom orla koji gospodari nebom.
Grifoni na zgradama i grbovima
Prema pisanju scenografa, kreatora dramskih tekstova, grafičkog dizajnera i pisca Željka Zorice, stanište zagrebačkih grifona proteže se cijelim prostorom srednje Europe. Podrijetlom s Bliskog Istoka, Zagrifon je u Europu prenijet u vrijeme otvaranja velikih trgovačkih puteva još u 7. stoljeću a prvi pisani podaci o precima Zagrifona datiraju od 3300. godine prije Krista te su pronađeni u Egiptu.
Danas grifoni i ostala mitska bića, između ostalog, krase i Zagrebačku katedralu te balkone zgrade u ulici kralja Držislava 10, a njihov skup ima i svoje objašnjenje- skrivena poruka graditelja da zanimljiva bića i čudovišta čuvaju i brane Božju kuću na zemlji od zlih sila.
Grifon simbolizira dvojnost Kristove prirode: ljudski dio je izražen lavom koji vlada na zemlji, a božanski orlom koji kraljuje nebesima nakon uskrsnuća. Kao što je spomenuto, čest je i u heraldici, pa grifona i u moderno doba nalazimo na grobovima i amblemima tiskarskih obitelji i kuća. Tako se posredno objašnjava i selidba Zagrifona iz Senja u Zagreb krajem 17. stoljeća.
Pretpostavlja se da je doselio zajedno s hrvatskim pjesnikom, povjesničarem i političarem Pavlom Ritterom Vitezovićem koji je u Zagrebu otvorio tiskaru. Zarifoni se spominu i prilikom prvog uzlijetanja balona “Turul” s Mažuranićeva trga u Zagrebu 1905. godine kada su svjedoci pod zakletvom tvrdili da su dva Zagrifona pri tome pomagala.
Razumni duhovi toga doba nisu odobravali širenje ove priče, držeći da se tako dokazuje zaostalost sredine koja ne može pojmiti evoluciju znanosti.
Spajajući fikciju, maštu i zbilju Zorica u svojoj knjizi Usnuli čuvari grada Zagreba opisuje Zagrifona kao križanca lava i orla. Od orla nasljeđuje glavu, prsa prekrivena plavim perjem, ljuskama obložene prednje noge, naoružane jakim kandžama, te bijela krila.
Od lava dobiva trup, stražnje noge i rep koji završava kraljevskom kićankom. Lavlji dio tijela je zlatnožute boje. Zagrifon je sjajan letač i veliki proždrljivac, razmnožava se jednom godišnje, a osobito je zanimljivo da na svijet jednom godišnje donosi živog grifončića, a drugi put jaje iz kojeg se izleže mladunče.
Aleksandar Veliki koristio Grifone u ratnim pohodima
Legenda kaže da je Aleksandar Veliki koristio grifone prigodom svojih ratnih pohoda. Dao je izraditi željezni kavez s gusto postavljenim šipkama za koji je debelim lancima zatočio četiri odrasla grifona. Izviđač njegove vojske ušao bi u kavez i kroz gornju rešetku kaveza gurnuo dugačko koplje na čiji je šiljak bila nabodena tek odrana divljač. Gladni grifoni bi pokušavajući doseći plijen poletjeli uvis usmjerivši se na neprijateljsku vojsku.
