Legenda o Gavanovim dvorima veže se uz brojna mjesta na ovim prostorima. Među njima se nalaze Crveno i Plavo jezero, Plitvička jezera, Prukljansko jezero, Balantinovo jezero u Mađarskoj, te Boračko jezero i Hutovo blato u Bosni i Hercegovini.
Kako je moguće da ista legenda pojavljuje na toliko različitih mjesta međusobno udaljenih stotinama kilometara Jesu li Gavanovi dvori u nekom razdoblju bili stvarni znani pod drugim imenom ili su plod pučke predaje?
Općenito se smatra kako su Gavanovi dvori mitski su koncept koji je zapravo prilagođena, lokalna verzija biblijske priče o Sodomi i Gomori koje su stradale zbog opačina svojih žitelja. Predaja o Gavanovim dvorima pojavljuje se kao narodno objašnjenje na prirodnu katastrofu ili neobičan prirodni fenomen, kao što je to slučaj s Crvenim jezerom kod Imotskog.
Prvi ovom, treba naglasiti i kako se Gavanovi dvori spominju i u kontekstu obližnjeg Modrog jezera, te još nekoliko spomenutih jezera ovih prostora spomenutih na početku članka.
Zapisi o Gavanovim dvorima na osim prostorima sežu u 14. i 15. stoljeće i ne razlikuju se u bitnom. Priča je to oholom bogatašu kojeg zbog bahatosti, nemilosrdnosti i škrtosti stiže božja kazna i njegovi dvori bivaju zauvijek uništeni.
Ruševine Gavanovih dvora
U skradinskom kraju, Gavanovi dvori odnose na područje gdje Krka utječe u Prokljansko jezero ili bolje rečeno u more, gdje se nalaze povijesni ostatci zidina Peluće, Stipanca i Gavanovih dvora. Peluća je mali poluotočić, gdje se kako kaže narod u Skradinu, našlo dosta rimskih opeka, ulomaka, mramora, kamenja s uresom, olovnih cijevi i nakita, a postoje i zidovi kao put prema otočiću sv. Stipan, zvanom i Stipanac.
Na otoku se nalaze ostaci antičke crkve sv. Stipana. Crkvica je, radi lijepo obrađenog kamena, gotovo porušena. Dio onoga što je ostalo, je gotovo uništeno tijekom Domovinskog rata kad je protupožarni zrakoplov Canadair ispustio masu vode koju je nosio u sebi.
U imotskom kraju, pojam Gavanovih dvora odnosi se na legendu o postanku Crvenog jezera koju je 1934. godine zapisao fra Silvestar Kutleša po kazivanju Stipana Mršića, Ivana Sliškovića i Mate Škore.
Legenda o nastanku Crvenog jezera
Predaja govori kako je u davna vremena živio je bogati Gavan i na rubu Crvenog jezera imao je velike i prekrasne dvore. Njegovo je bilo sve, Imotsko polje i sva okolica. Živio je veoma raskalašno i bio je veliki proždrljivac. Prema svima bio je naprasit i nemilosrdan, osobito prema siromašnima; nije poznavao nevolju i njegova su vrata za sirotinju bila uvijek zatvorena, a kad bi ih otvorio, to bi bilo zato da ih isprebija i otjera. Takav Gavan, a još gora mu žena Gavanuša, opakija i lakomija. Nije znala za Boga, a siromahu nikada nije pomogla, nego im se samo podrugivala i ismijavala ih, tjerajući ih ispred vrata dvora. Gore žene pod suncem nije bilo. Gavan je imao mnogo sinova i kćeri te mislio da će u najvećoj raskoši i zadovoljstvu vječno provoditi dane s njima te im ostaviti svoje bogatstvo. Djeca se ni po čemu nisu razlikovala od Gavana i Gavanuše.
Jednoga dana Gavan odluči napraviti veliku gozbu za svoje prijatelje, koji su također bili raskalašni i proždrljivi kao i on. Bili su pretjerali svaku mjeru. U tom momentu prikaže se anđeo u liki odrpanog siromaha, tražeći u ime Božje koju mrvicu kruha za sebe i gladnu dječicu koja su bila s njim. Kad je Gavan opazio siromaha, veoma se naljutio što mu za vrijeme njegove gozbe dosađuje. Gavanovi sinovi i kćeri odmah potrčaše kako bi pustili iz veza pse da rastrgaju jadnog siromaha i njegovu djecu. To bi i učinili da se u posljednji trenutak nije usprotivila Gavanuša, ne iz sažaljenja, već zato što je bila trudna i bojala se da joj takvo zlo ne naškodi. Ustala se od stola, uzela komadić kruha te lijevom nogom gurnula pred siromaha, srdito mu govoreći: “Uzmi, gladniče i zahvali našoj blagodarnosti”. Anđeo je uzeo komadić kruha, poljubio ga i razdijelio među dječicom. Zatim je zamolio Gavanušu: “Daj mi gospo, na put božji i kapljicu vode da zagasim osušena svoja i ove sa mnom dječice usta, a tebi će Bog dati čestitost u tvom porodu i imanju”. Umjesto milosti Gavanuša zamahnu nogom kako bi udarila siromaha govoreći: “Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj”?
Na takvo bezdušno ponašanje rasrdi se anđeo, zbaci odrpanu odjeću, u desnu ruku uzme vatreni mač Božjega pravednoga suda i nebo propara nebeskom svjetlošću, prokune Gavana, Gavanušu, njihovu djecu, goste i sve Gavanove dvore, te odleti u nebeske visine. U taj čas nebom zaparaše munje, gromovi zatutnješe, zemlja se strašno zatrese, rastvori se i u nju propuntaše dvori, Gavan, Gavanuša njihova djeca i svi gosti. Na tom mjestu nastade Crveno jezero, a i ostala jezera u Imotskoj krajini.
Tajna u jezeru
S druge strane, legenda zabilježena oko Skradina temelji se na ruševinama koje se nalaze u Prokljanskom jezeru.
Kad se umire i probiste vode Prokljanskog jezera, na njegovu se dnu mogu vidjeti ostaci Gavanovih dveri koji su propali u vodu. A propali su zato što je ohola i zla Gavanovica, žena gospodara grada i okolna kraja prezirala siromahe i nogom im dobacivala koricu suhog kruha. Zbog toga je cijeli kraj stigla božja kazna i jedne noći, zatresla se zemlja ispod Gavanovih dvora koji propadoše pod golemim valom što je došao s mora. Ugasio se tako Gavan, Gavanovica i sav narod u gradu. Ostalo je samo Gavanovo dijete koje je spasila dadilja, mlada Liburnijka. S njim u naručju bježala je od nadolazeće vode koja je gutala kuće, drveće i ljude. Tako je premorena stigla do mjesta Gudići gdje joj je dijete ispalo iz ruku. U jednom času, ispod njega se otvorilo jezerce bez dna koja je progutalo dijete i Liburnijka je očajna, ostala sama.
Legenda o nastanku grada Skradina
Smatra se kako je ova predaja jedan od najočitijih primjera objašnjenja i tumačenja prirodne katastrofe koja je prouzročila nestanak jednog grada i rođenje drugog – Skradina.
Predaja dalje bilježi kako je potop s brda promatra pastir koji je čuvao ovce. Vidio je kako Librunijka bježi s djetetom, te kako ono pada u jezero bez dna. Sišao je u dolinu i rekao joj “Otišao je naš tiranin, a dijete će se vratiti kada svijet postane dobar. Ostali smo sami, no kamo ćemo? Pođimo zajedno i sagradit ćemo novi grad u kojem neće vladati Gavani. Oženili su se i podigli novi grad na ušću Krke – Skradin.
Smatra se kako su Skradin osnovali stari Liburni, jedno od najsnažnijih ilirskih plemena. Kasnije ga osvajaju Rimljani i nazivaju “Scardona”. Nju su pak, prvo razorili Avari a potom početkom sedmog stoljeća i Hrvati. Kada su odlučili ostati i osnovati novu domovinu, Hrvati su obnovili Skradin koji je kasnije postao mjesto u kojem je svoj povijesni put započela moćna obitelj Šubića. U srednjem vijeku, Skradin je postao biskupski grad.
Legenda o Gavanovim dvorima neobično podsjeća i na pučke predaje o propasti nekoliko potopljenih gradova ovih prostora, poput antičke Cisse koja se javlja na nekoliko lokacija u Istri i na otoku Pagu, i temeljena priča uvijek je ista. Riječ je o božjoj kazni koja stiže neko područje u formi prirodne katastrofe koja objašnjava trenutno stanje na terenu.
