Uz utvrdu Klis povrh Splita tijekom dugih stoljeća njezinog postojanja vežu se brojni događaji koji su bili povod brojnim legendama. Zbog strateškog položaja, oko Klisa su od 8. stoljeća kad se prvi put spominje pa sve do 1813. godine vođene brojne bitke, pa i odlučivali ratovi.
Kroz sve to vrijeme, pod Klisom su se stvarale legende i kovali junaci, posebno u vrijeme kada je Klis od Turaka branio junak Petar Kružić. Toliki je broj podviga branitelja da je ponekad teško razlučiti što je povijesna činjenica a što legenda stvorena kako bi inspirirala narod.
Tako se u brojnim predajama spominje jedan detalj; dvoboj Kružićeva paža Miloša Pariževića i Turčina zvanog Bakota. Izvori koje su dokumentirali povjesničari poput Marka Perojevića 1933. , Ljube Karamana 1939. i Paškala Cvekana 1985. bilježe kako je dvoboj održan 1527. godine, odnosno 10 godina prije konačnog pada Klisa.
Turčin Bakota je svakog dana na megdan pozivao branitelje Klisa, izrugujući se svaki puta njihovom kukavičluku. Promatrajući nezahvalnu situaciju, Miloš Parižević koji je Petru Kružiću služio kao paž, zamolio je svog zapovjednika da ga pusti na dvoboj s Turčinom.
Predaja kaže kako su Pariževića prvo ukorili, no nakon što nije odustao, pustili su ga na megdan gdje ga je čekao Bakota. Dvoboj je izgledao kao onaj biblijski, Davida i Golijata budući da je Turčin rastom bio znatno veći nego kliški branitelj. Iz tog razloga, postoji teorija prema kojoj su svećenici biblijski dvoboj narodu tumačili bliskim primjerom dvoboja pod Klisom.
Predaja kaže kako su protivnici kružili jedan oko drugog sve dok Parižević nije u pomoć pozvao Majku Božju Trsatsku i mačem protivniku odrezao nogu. Bakota je smrtno ranjen bjesomučno mahao mačem, a Parižević je čekao da se umori i samo kružio.
U jednom trenu, Turčin je zamolio Pariževića, da ga ubije kao junaka, a ne na zemlji kao psa. Tako je Parižević Bakoti odrubio glavu i odnio ju među osokoljene branitelje Klisa.
Kažu kako je Parižević ispunio svoj zavjet gospi i odnio veliku voštanicu na Trsat koja i danas stoji uz još jednu, koju je ostavio Petar Kružić.
