Na dan svete Lucije, u ranu zoru, kada su zvijezde još na nebu, domaćinstva diljem Dalmacije i zaleđa pale krušne peći i započinju izradu drevne pogače lucišćak, poznate i kao lucin kolač. Ova posebna blagdanska pogača, koja nosi ime po svetoj Luciji, zaštitnici svjetla, od davnina simbolizira zdravlje, snagu i plodnost za nadolazeću godinu.
Ime “lucišćak” vjerojatno dolazi od imena svete Lucije, što je simbolično jer se njeno ime povezuje sa svjetlom (“lux” na latinskom znači svjetlo). Svetu Luciju tradicionalno se štuje kao zaštitnicu vida, zdravlja i plodnosti, a dan njezina blagdana, 13. prosinca, obilježava se u mnogim zemljama kroz rituale koji slave svjetlo u mračnim zimskim mjesecima.
Pogača lucišćak nije samo obična blagdanska delicija; ona ima i duboku simboliku. Prema običaju, pogača se mijesi prije svitanja i konzumira ujutro kako bi donijela zdravlje ukućanima i blagoslov životinjama. U seoskim domaćinstvima, komadići pogače davali su se blagu u štali kako bi i životinje bile snažne i plodne u nadolazećem periodu.
Sastojci i proces pripreme
Lucišćak se tradicionalno priprema bez kvasa, koristeći raznolike vrste brašna, što odražava bogatstvo zrnja koje je bilo na raspolaganju u prošlim vremenima. Osnovni sastojci uključuju: brašno od raži, kukuruzno brašno, pšenično brašno, usitnjeni grah temkoštice lana i konoplje
Gornja površina pogače posipava se orasima koji su se lomili u drvenom tukaču, posebnom alatu koji je koristila svaka obitelj.
U prošlosti se zrnje za pogaču lucišćak mljelo ručno na starinskom žrvnju, koji se na taj dan okretao “naopako”, čime se vjerovalo da se zaobilazi loša sreća i zlo. Pripremljena smjesa zatim se oblikovala u kružnu, tanku pogaču, koja se pekla u krušnoj peći. Ovaj tradicionalni način pripreme nije samo poštivanje recepta, već i očuvanje kulturnog identiteta te slavljenje veza s prirodom i pretcima.
Običaj i konzumacija
Kada su se ukućani probudili, čekala ih je topla, mirisna pogača lucišćak koju bi jeli za doručak, vjerujući da će im donijeti zdravlje, snagu i blagostanje. Svaki član obitelji dobio bi komad, a preostali komadići davali su se stoci u štali s istom željom – za zdravlje, snagu i plodnost. Ritual dijeljenja pogače s bliskima i životinjama podsjeća na sklad čovjeka s prirodom i ciklusima koji se poštuju kroz generacije.
Kulturno nasljeđe i zaštita
Pogača lucišćak uvrštena je na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske (registarski broj Z-3362), što potvrđuje njezinu važnost kao baštine koju treba očuvati. Ovo kulturno dobro ima pravni status zaštićenog kulturnog dobra, čime se osigurava očuvanje ovog specifičnog dijela lokalne tradicije i baštine.
Kao i brojni drugi narodni običaji, priprema i konzumacija lucišćaka ne samo da pruža gastronomski užitak, već omogućuje prijenos kulturnih vrijednosti i znanja na mlađe generacije. Zahvaljujući tradiciji koja se prenosi s koljena na koljeno, lucišćak ostaje simbol povezanosti s precima i vjere u bolju budućnost, osnaženu zdravljem i zajedništvom.
Lucišćak, blagdanska pogača svete Lucije, mnogo je više od običnog kolača; on je kulturni spomenik i most između prošlosti i sadašnjosti. Svaki komadić ove pogače nosi simboliku svjetla, zaštite i plodnosti, a činom njegove pripreme obitelji u Dalmaciji i danas slave život, zdravlje i obilje koje dolazi.
