Nije poznato tko je predao prvi EX VOTO (lat.: iz zavjeta), odnosno zavjetni dar. U starini, kod istočnih naroda, a osobito Grka i Rimljana, ljudi su se zavjetovali da će, u slučaju ispunjenja želje ili zamolbe, darovati nešto hramu: npr. vojnici nakon pobjede oružje, atleti lovorov vijenac, trgovci zlatnike.
Taj je običaj bio preuzet i u kršćanstvo; najrašireniji je bio u doba renesanse i baroka, a traje još i danas. Najčešći su darovi metalne srebrne ploče s prikazima pojedinih dijelova ljudskoga tijela, medalje, dragocjenosti, ili različiti ispisani tekstovi – eksvoti.
Od najranijih dana, taj je običaj prisutan i na Jadranskom moru, i vremenom je postao sinonim za pomorce koju su ekvotima običavali darivati crkve ili kapele, sve kako bi od božanskih sila zatražili zaštitu, ili pružili zahvalu nakon oluje ili bitke. U Hrvata ova je praksa bila raširena prije svega u Dalmaciji i dubrovačkom primorju,te Boki kotorskoj. Ova tradicija i danas živi u Španjolskoj i Italiji,te latinskoameričkim zemljama i Meksiku.
Promatrajući te poklone diljem obala Jadrana, lako je zaključiti kako su oni koncentrirani oko mjesta koja su imala osobitu tradiciju pomorstva. Diljem obale, eksovti su skriveni u pomalo zaboravljenim kapelama i nisu dostupni javnosti. Čak i kad jesu, često ih se percipira kao umjetničko djelo, a ne priču koja se skriva iza svakog od njih.
Jedna od najvećih kolekcija eksvota pronalazi se u riznicama Kotorske biskupije u Boki Kotorskoj, te su razasute po više crkava tog kraja. Najpoznatija je ona Gospe od Škrpjela u Perastu u kojoj pločice kao da govore o životu tog vremena.
Tako jedna od njih prikazuje brod u potjeri za drugim brodom, iznad kojih se na nebu nalazi Gospa, čest motiv na zavjetnim slikama i drugim ekvotima. Tako ova pločica govori o kapetanu Matiji Čorku koji je 1708. godine preživio sukob s gusarima kod Drača.
U to vrijeme, kroz Jadransko more tekla je važna trgovačka ruta, od Istanbula do Venecije i brojni su brodovi svoj kraj pronašli zahvaljujući gusarima.
Ex voto kapetana Ivana Balovića nakon bitke kod Krfa, 1716. godine pak, prikazuje mletačku ratnu korvetu razvijenih jedara S. Pietro Apostolo.
Nakon prekida opsade Krfa, spašenog zahvaljujući snažnoj oluji koja je potopila velik dio turske flote, kapetan Balović i njegova posada našla se usred neprijateljskoga ratnog brodovlja. Preživjeli su i to pripisali molitvama. Njihova srebrna pločica čuva se u riznici crkve Gospe od Škrpjela u Perastu.
Ipak, nisu svi eksvoti bili na srebrenim pločicama, dolazili su u i formi slika, te maketa brodova koje i oronule svjedoče o vještini mornara i dugim smjenama života na moru. Jedna od njih je i slika koja prikazuje brod kapetana Ivana Visina u smrtnoj opasnosti.
Još jednu formu ekvota pronalazimo u zbirci dominikanskog samostana u Starome Gradu na otoku Hvaru. Riječ je o votivnim darovima koji su izrađeni od srebra ili zlata i predstavljaju pojedine dijelove ljudskog tijela. Vjerovalo se naime, kako je prinošenje simboličke žrtve u obliku dijela tijela koji je obolio u formi reljefnog prikaza pospješivalo šansu za oporavak.
Zbirka se sastoji od 97 pločica-reljefa od srebrnog ili posrebrenog lima koje svojim oblikom, iskucanim ili ugraviranim motivom prikazuju različite dijelove ljudskog tijela. Ipak, prevladavaju noge i to često u čitavoj dužini, ili od pola natkoljenice do stopala, odnosno same potkoljenice. Po tome se može zaključiti kako su žitelje Hvara kroz vrijeme češće boljele noge.
Votivi kao mediji u komunikaciji između čovjeka i nadnaravnog – božanskog jasno izražavaju vjerovanje po kojem je prinošenjem žrtve bilo moguće poboljšati ishode za povoljan ishod bolesti, krizne situacije ili dramatičnog događaja. Nastali u nuždi, svjedoče o ljudima i događajima minulih dana, svakome tko ih želi pomnije promotriti.
