fbpx
Rijetko tko danas zna da je Bijela uopće postojala, toliko je od nje malo ostalo, a bila je kažu, među najljepšima
Foto: Hugo Conrad von Hötzendorf, opatijska crkva u Bijeloj, 1864 g. (Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku)
Dvorci i nasljeđe

Rijetko tko danas zna da je Bijela uopće postojala, toliko je od nje malo ostalo, a bila je kažu, među najljepšima

09.07.2018. Ured za blaga i misterije

Jugoistočno od Daruvara, kraj sela Bijela, nalazila se utvrđena benediktinska opatija Bijela, za koju se smatra da je bila jedna od najljepših u tom dijelu Hrvatske.

U selu Bijela nitko više za to zdanje ne zna, osim što to područje, gdje se nekada nalazila opatija, zovu “turski grad”. A još početkom stoljeća stajale su velike ruševine crkve a, prema opisu povjesničara toga vremena Đure Szabe, “dijelovi majstorski klesanih pilova nalaze se po svinjcima u selu Bijeloj”. A putopisci Piller i Mitterpacher, koji su 1782. godine prošli tim krajem, govore o veličini ruševine, opisuju fragmente fresaka.

Osamdeset godina ranije, u popisu Slavonije 1702. spominju se ruševine crkve, ali s velikim tornjem te u blizini još jedna velika crkva. Povjesničar i političar Ivan Kukuljević također je posjetio Bijelu 1858. godine i napravio vjerne crteže ostataka opatije. Na osnovi svega toga dobili su se podaci o veličini crkve.

Lađa joj je bila duga 14 metara, široka 7 metara, a svetište dugo 10,50 metara te široko 6, 20 metara. Mogla je primiti do 1000 ljudi. Samostan i crkva bili su zaštičeni kulama sa strijelnicama te opkopima.

Opatija Blažene Djevice Marije u Bijeloj sagrađena je vrlo rano. Međutim, podaci u literaturi autora koji su se bavili Bijelom razlikuju se za stotinu godina. Naime, Đuro Szabo u svojoj knjizi “Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji” iz 1920. godine kaže: “Ova velika i lijepa građevina djelo je članova obitelji Tiboldović-Zemče, a isprva se zvao samostan: monasterium Bela sive Grab, te je postojao već 1234. godine.”

Da je isti autor ostao pri tom podatku govori i kasniji rad u Narodnim starinama br. 11 “Iz prošlosti Daruvara i okolice” u kojem na strani 20 piše: “Povijest te benediktinske opatije 13. stoljeća, koja se zvala najprije “abbatia de Grab”, a utemeljili su je silni Tiboldović-Zemče-Svetački iznio je Rath Karlo: A betai benczes apatsag” (Magyar Sion 1866.).

Međutim, u novijoj enciklopedijskoj natuknici “Bijela” navodi se 1342. godine, kao i u nekim drugim napisima. Za pretpostaviti je da je riječ o korektorskom propustu, o izmijenjenom redosljedu brojeva (1234-1342).

Opatija Bijela došla je kasnije u vlasništvo jajačkih banova da bi se kao opatija ponovno formirala 1513. godine odlukom pape Lava X. Kao i cijelo to područje, tako i opatija u Bijeloj dolazi u turske ruke 1542. godine, što označava kraj njena djelovanja.

Istraživači koji su 1973. godine išli u obilazak Bijele zatekli su ostatke jedne kule u visini od dva metra na rubu platoa na kojem se nalazila utvrđena opatija.

izvor: Đurić, Feletar- Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema