Hrvatska ne može obnoviti svoje dvorce na isti način kao što su to napravile druge tranzicijske zemlje zato što su one imale mogućnost obnove koju je Europska unija Hrvatskoj ukinula.
Govoreći o dvorcima Hrvatske, pitanje njihove obnove posve je logično no o njemu ne postoje konkretni odgovori. Ni nadležna ministarstva, ni razvojne agencije, ni jedinice lokalne samouprave, ni mediji, ni konzultanti za korištenje sredstava fondova EU, ama baš nitko ne govori što se zaista događa s obnovom brojnih dvoraca i kurija koji su umjesto pod skelama, napušteni, razrušeni i maknuti s puta.
Vijesti i najava o prijavi nekog dvorca ili kurije na natječaj EU koje često uključuju floskulu “za obnovu ćemo povući sredstva EU” svakih nekoliko tjedana pojave se u medijima.
U bespovratnim sredstvima EU mnogi vide jedini način da se veliki dio ovih propalih i devastiranih objekata obnovi i revitalizira no rezultata je malo i vođeni tom indicijom krenuli smo o potragu koja završava u središtu kucajućeg srca Europske unije – Bruxellesu, sjedištu Europske komisije.
Članak pred vama posljedica je istraživanja koje su istraživači Blaga & misterije provodili mjesecima i po prvi puta, javno objavljujemo odgovor koji je do ovog trenutka bio javna tajna.
O čemu je riječ?
Republika Hrvatska je Uredbom Europske komisije br. 651/2014 od 17. 06.2014., u točki 4. članka 53. koja definira model dodjele sredstava za obnovu stavljena u neravnopravan odnos prema zemljama koje su postale članice EU prije nje.
Poznato je da se u svim europskim zemljama nekadašnjeg tzv. istočnog bloka, nakon uspostave komunizma i nacionalizacije privatne imovine, nije brinulo o zaštiti dvoraca i drugih sličnih objekata zaštićene kulturne baštine.
Politički sustav smatrao ih je simbolima prošlog kapitalističkog društva i privatnog vlasništva, koje su bili prijetnja opstanku novog komunističkog društva.
Razlozi propadanja
Ovi objekti su, stoga, bili izloženi propadanju i devastaciji, a nerijetko i potpunom nestanku. Znatno bolji odnos je bio prema obnovi drugih objekata kulturne baštine, kao što su utvrde, fortifikacijski kompleksi i arheološka nalazišta, koji se nisu smatrali simbolima kapitalističkog društva i privatnog vlasništva. Danas su to zemlje koje završavaju tranziciju i mnoge su postale članice Europske unije.
Prije i nakon pridruživanja Europska komisija (EK) im je pružila mogućnost korištenja bespovratnih sredstava za obnovu objekata kulturne baštine, ne samo u kulturne svrhe (namjene/djelatnosti) kao npr. muzeja, utvrda, fortifikacijskih kompleksa i arheoloških nalazišta, nego i dvoraca i sličnih objekata u turističke svrhe, poput takozvanih hotela baština.
Hrvatska ima isti problem koji je potenciran činjenicom kako je zemlja prošla kroz rat u kojem su brojni takvi objekti dodatno devastirani.
Stoga je bilo za očekivati da će nakon ulaska u EU imati istu priliku korištenja bespovratnih sredstava za rješenje ovog problema i da će u tom pogledu koristiti dobru i uspješnu praksu spomenutih zemalja.
Hrvatska nije imala priliku
Međutim dogodilo se nešto sasvim neočekivano – Hrvatska nije dobila tu priliku.
Kao što je rečeno, prije ulaska Republike Hrvatske u EU, sve su nove članice od baltičkih do srednje-europskih zemalja, a posebno Poljska iskoristile mogućnost obnove propalih i devastiranih dvoraca u turističke svrhe. U najvećem broju kao „hotele baština“. Tu je riječ o hotelima uređenima unutar postojećeg objekta, pri čemu se poštuju svi zahtjevi konzervatora.
Europska komisija u tu je svrhu izdvojila značajna sredstva no nakon ulaska Republike Hrvatske u EU (1.07.2013.) EK je donijela odluku (17.06.2014.) da se bespovratna sredstva EU mogu koristiti samo za obnovu objekata u kulturne svrhe, a ne više i u turističke svrhe.
To znači da su sve tranzicijske zemlje bespovratnim sredstvima EU riješile problem obnove propalih dvoraca i drugih objekata kulturne baštine revitalizirajući ih, uglavnom, kao „hotele baština“, a kada je došao red na Republiku Hrvatsku, onda je EK donijela odluku da se u tu svrhu sredstva više ne dodjeljuju.
Sudbonosna odluka
Tako je Republici Hrvatskoj uskraćena mogućnost obnove dvoraca i drugih objekata kulturne baštine kao „hotela baština“ iako su prije ulaska u EU sredstvima pred-pristupnih fondova obnovljena dva objekta kulturne baštine. Hotel baština „Maškovića han“ u selu Vrana i hotel baština „Kurija Janković“ u Lukaču.
Odluka o promjeni politike krije se u točki 4. članka 53. Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. 06.2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora ( SL L 187, 26.6.2014.).
Sporna točka 4. članaka 53. (Potpore za kulturu i očuvanje baštine) ove Uredbe glasi „Za potpore za ulaganja prihvatljivi troškovi su troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu uključujući slijedeće: a) troškovi izgradnje, nadogradnje, nabave, očuvanja ili poboljšanja infrastrukture, ako se najmanje 80 % vremenskog ili prostornog kapaciteta godišnje upotrebljava za kulturne svrhe”.
Temeljem ove Uredbe Komisije (EU) Ministarstvo kulture je 28.10.2015. donijelo „Program dodjele potpora za održivu obnovu kulturne baštine“ u kojemu je u točki 2. članka 6. doslovno prenijelo/ugradilo navedene odredbe ove Uredbe Komisije (EU) koje glase “Prihvatljivi troškovi su troškovi ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu: a) troškovi izgradnje, nadogradnje, nabave, očuvanja ili poboljšanja infrastrukture, ako se najmanje 80 % vremenskog ili prostornog kapaciteta godišnje upotrebljava za kulturne svrhe.”
Odredba je potom iz „Programa potpora“ prenesena/ugrađena u „Uvjete natječaja“ za dodjelu sredstava projektima obnove objekata kulturne baštine koji se provode u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.“ prioritetne osi 6 „Zaštita okoliša i održivost resursa, specifičnog cilja 6.c.1. „Povećanje zapošljavanja i turističkih izdataka kroz unapređenje kulturne baštine“. Prvi i do sada jedini natječaj objavljen je 6.11.2015. Njegova analiza još nije objavljena.
Na ovom natječaju sredstva su dobili projekti obnove: utvrda, fortifikacijskih kompleksa, arheoloških nalazišta, muzeja i centara za posjetitelje, uglavnom na razvijenim područjima. Kao što je rečeno, sredstva nisu mogli dobiti projekti obnove dvoraca u turističke svrhe koji se nalaze na nerazvijenim područjima.
Suprotno politikama EU
Tako je u samim uvjetima natječaja temeljem odredbe definirane točkom 4. Članka 53. Uredbe Komisije br. 651/2014. Republici Hrvatskoj isključena mogućnost korištenja sredstava EU za njene prioritete – obnovu devastiranih objekata kulturne baštine kojima prijeti potpun nestanak.
Diskriminirajuća odluka Europske komisije suprotna je Kohezijskoj politici EU kojoj je svrha smanjiti značajne gospodarske, socijalne i teritorijalne razlike koje postoje između regija EU. Na ovaj način one se povećavaju.
Štoviše, ova odluka Republiku Hrvatsku, s velikim brojem devastiranih dvoraca, koji se mogu obnoviti samo kao „hoteli baština“, stavlja u nepovoljan konkurentski položaj u odnosu na zemlje koje su riješile ovaj problem sredstvima EU.
Uloga Države, odnosno nadležnog Ministarstva kulture nije da samo zakonskim odredbama štiti dvorce, kurije, ljetnikovce i druge objekte zaštićene kulturne baštine od nestručne obnove i neodržavanja, nego i da njihovim vlasnicima pomogne osmisliti učinkovit model financiranja obnove, te da primjerenim konzervatorskim uvjetima obnove i odabirom samoodrživih djelatnosti i namjena omogući dugoročno uspješno poslovanje i održavanje objekta.
Za dvorce diljem Hrvatske postoje brojni planovi, neki bi trebali postati centri znanja, drugi sveučilišta, a treći muzeji. No činjenica je kako svi dvorci ne mogu biti uređeni u kulturne svrhe jer se time gubi puni efekt obnove dvoraca.
Postoji način
Dvorac hotel na ruralnom području djeluje kao multiplikator; jer zapošljava, utječe na razvoj sadržaja u turističkoj ponudi i angažira dobavljače koji ga svakodnevno moraju opskrbljivati. Time se on od zapuštenog objekta pretvara u svojevrsnu tvornicu 21. stoljeća.
No, što će postati koji dvorac pitanje je koje ostaje bez odgovora. Unatoč opetovanim prijedlozima stručnjaka kao da odgovorni, bez obzira na političku opredijeljenost od tog pitanja bježe.
No, postoji način i na pitanje kako pristupiti obnovi dvorace, odgovore dajemo u sljedećem članku.
Ovaj istraživački članak drugi je u seriji i uskoro objavljujemo nastavak. Pratite ovu stranicu ili povezanu Facebook stranicu za više detalja i pristup jedinstvenim materijalima. Imate više informacija o temi ili želite komentirati? Javite se na email adresu [email protected]
