fbpx
Šifrirane poruke s platna: u svakom detalju slika znanih kao vanitas predmeti su rijetko ono što se čine i sve igra svoju prikrivenu ulogu
Foto: Vanitas/ Harmen Steenwijck
Dvorci i nasljeđe

Šifrirane poruke s platna: u svakom detalju slika znanih kao vanitas predmeti su rijetko ono što se čine i sve igra svoju prikrivenu ulogu

18.11.2018. Ured za blaga i misterije

Slike mrtve prirode poznate kao vanitas podsjećaju nas da su moć, užici, pa čak i ljepota zemaljskog života samo privremeni i na kraju sve prolazi.

Foto: Vanitas, Alegorija o prolaznosti, Antonio de Pereda, 1634.

Vanitas se kao slikarski stil istaknuo u 16 i 17. stoljeću, osobito u Nizozemskoj, Flandriji i Francuskoj. Taj se izraz odnosi na ispraznost svjetovnih stvari kao što su ljepota, zabava i učenja, a dolazi iz latinskog i označava prazninu i uzaludnost.

Ovaj oblik slikarstva prvobitno je nadahnut stihom iz Biblije (Propovjednik (1:2), “Ispraznost nad ispraznošću…sve je ispraznost!” (Vanitas vanitatum omnia vanitas).

Foto: Vanitas/ Adriaen van Utrecht

Takve slike nisu bile zamišljene samo kao izuzetne umjetnine, već su djelovale na nekoliko razina. Bile su pune simbolike i pozivale su promatrača da razmisli o neizbježnosti smrti i gluposti ljudske ambicije. Slikane su s namjerom moraliziranja i bile su podsjetnik da ne pridodajemo važnost svjetovnim stvarima.

Na tim slikama simboli znanja, prirode i materijalnog bogatstva te svega privremenog na zemlji tradicionalno se prikazuju uz predmete koji predstavljaju nadu u Kristovo uskrsnuće i vječni život.

“Ples mrtvaca”

U okvirima umjetnosti vanitas se često simbolizira s lubanjom, ali se također može predstaviti i alegorično u obliku nečega što je umrlo ili se privremeno ugasilo, npr. lampa, sat, ili uvenuo cvijet.

Danse Macabre (Ples mrtvaca) je vrsta vanitasa. U Hrvatskoj se nalazi očuvana slika na temu mrtvačke povorke u crkvi sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Djelo je Vincenta iz Kastva iz 1474. godine.

Foto: Unutrašnjost crkve sv. Marije na Škrilinah kraj Berma/central-istria.com

Slika gdje ruku pod ruku plešu kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa, pjesnički ilustrira motiv prolaznosti života koji je u to doba bio čest na području Europe, a posebno nakon takozvane „crne smrti“, odnosno epidemije bubonske kuge 1346. godine.

Ples mrtvaca podsjeća da svakoga čeka Božji sud i daje nam još jednu priliku da razmislimo kako živimo i u što ulažemo svoj zemaljski život. Na slici je prikazana povorka u kojoj se nižu parovi: jedan živ čovjek i jedan kostur ili trula lešina. Mrtvi sviraju različite glazbene instrumente te pokunjene žive odvode u grob veselo plešući i poskakujući.

Vanitas simboli

U ovom umjetničkom stilu predmeti su rijetko ono što se čine. Čaša crnog vina može biti jednostavno posuda s fermentiranim sokom od grožđa, ali može predstavljati i Kristovu krv, osobito ako je smještena pokraj komada kruha, a može se odnositi na ljudsko osjetilo okusa ili pak označavati razvrat.

Predmeti na takvoj mrtvoj prirodi uglavnom pripadaju jednoj od tri skupine: ili su to stvari vezane uz ovozemaljski život, poput knjiga, oruđa, novčanika ili spisa, ili odražavaju nestalnost života, kao što su lubanje i pješćani satovi, ili su pak simboli koji označavaju obećanje budućeg života, poput klipa kukuruza, lovorove grane ili bjelokosti.

Foto: mrtva priroda sa školjkom i lutnjom (Matthys Naiveu) sadrži aluzije na savršenstvo (glavonožac nautilus), prolaznost (pješćani sat), ispraznost našeg postojanja (globus), kratkoću života (glazbala, cvijeće koje vene) i neizbježnost smrti (ugašena svijeća i lubanja)

Simbolima bogatstva pripadale su školjke i grimizna tkanina, a hrpa razbacanog posuđa mogla je označavati besmisao života koji je usredotočen na zemaljske stvari, umjesto da se usredotoči na iskupljenje duše.

Ogledalo je predstavljalo mudrost i znanje, ali ako je bilo prekriveno prašinom, označavalo je dušu zamućenu neznanjem.

izvor: Znakovi i simboli