in

Šifrirane poruke s platna: u svakom detalju slika znanih kao vanitas predmeti su rijetko ono što se čine i sve igra svoju prikrivenu ulogu

Foto: Vanitas/ Harmen Steenwijck

Slike mrtve prirode poznate kao vanitas podsjećaju nas da su moć, užici, pa čak i ljepota zemaljskog života samo privremeni i na kraju sve prolazi.

Foto: Vanitas, Alegorija o prolaznosti, Antonio de Pereda, 1634.

Vanitas se kao slikarski stil istaknuo u 16 i 17. stoljeću, osobito u Nizozemskoj, Flandriji i Francuskoj. Taj se izraz odnosi na ispraznost svjetovnih stvari kao što su ljepota, zabava i učenja, a dolazi iz latinskog i označava prazninu i uzaludnost.

Ovaj oblik slikarstva prvobitno je nadahnut stihom iz Biblije (Propovjednik (1:2), “Ispraznost nad ispraznošću…sve je ispraznost!” (Vanitas vanitatum omnia vanitas).

Foto: Vanitas/ Adriaen van Utrecht

Takve slike nisu bile zamišljene samo kao izuzetne umjetnine, već su djelovale na nekoliko razina. Bile su pune simbolike i pozivale su promatrača da razmisli o neizbježnosti smrti i gluposti ljudske ambicije. Slikane su s namjerom moraliziranja i bile su podsjetnik da ne pridodajemo važnost svjetovnim stvarima.

Na tim slikama simboli znanja, prirode i materijalnog bogatstva te svega privremenog na zemlji tradicionalno se prikazuju uz predmete koji predstavljaju nadu u Kristovo uskrsnuće i vječni život.

“Ples mrtvaca”

U okvirima umjetnosti vanitas se često simbolizira s lubanjom, ali se također može predstaviti i alegorično u obliku nečega što je umrlo ili se privremeno ugasilo, npr. lampa, sat, ili uvenuo cvijet.

Danse Macabre (Ples mrtvaca) je vrsta vanitasa. U Hrvatskoj se nalazi očuvana slika na temu mrtvačke povorke u crkvi sv. Marije na Škrilinah kod Berma. Djelo je Vincenta iz Kastva iz 1474. godine.

Foto: Unutrašnjost crkve sv. Marije na Škrilinah kraj Berma/central-istria.com

Slika gdje ruku pod ruku plešu kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa, pjesnički ilustrira motiv prolaznosti života koji je u to doba bio čest na području Europe, a posebno nakon takozvane „crne smrti“, odnosno epidemije bubonske kuge 1346. godine.

Ples mrtvaca podsjeća da svakoga čeka Božji sud i daje nam još jednu priliku da razmislimo kako živimo i u što ulažemo svoj zemaljski život. Na slici je prikazana povorka u kojoj se nižu parovi: jedan živ čovjek i jedan kostur ili trula lešina. Mrtvi sviraju različite glazbene instrumente te pokunjene žive odvode u grob veselo plešući i poskakujući.

Vanitas simboli

U ovom umjetničkom stilu predmeti su rijetko ono što se čine. Čaša crnog vina može biti jednostavno posuda s fermentiranim sokom od grožđa, ali može predstavljati i Kristovu krv, osobito ako je smještena pokraj komada kruha, a može se odnositi na ljudsko osjetilo okusa ili pak označavati razvrat.

Predmeti na takvoj mrtvoj prirodi uglavnom pripadaju jednoj od tri skupine: ili su to stvari vezane uz ovozemaljski život, poput knjiga, oruđa, novčanika ili spisa, ili odražavaju nestalnost života, kao što su lubanje i pješćani satovi, ili su pak simboli koji označavaju obećanje budućeg života, poput klipa kukuruza, lovorove grane ili bjelokosti.

Foto: mrtva priroda sa školjkom i lutnjom (Matthys Naiveu) sadrži aluzije na savršenstvo (glavonožac nautilus), prolaznost (pješćani sat), ispraznost našeg postojanja (globus), kratkoću života (glazbala, cvijeće koje vene) i neizbježnost smrti (ugašena svijeća i lubanja)

Simbolima bogatstva pripadale su školjke i grimizna tkanina, a hrpa razbacanog posuđa mogla je označavati besmisao života koji je usredotočen na zemaljske stvari, umjesto da se usredotoči na iskupljenje duše.

Ogledalo je predstavljalo mudrost i znanje, ali ako je bilo prekriveno prašinom, označavalo je dušu zamućenu neznanjem.

izvor: Znakovi i simboli

Stjepan i Ferdinand neobično Sunčevo mladunče po Zagrebu su lovili mjesecima, to osvetoljubivo biće čije je samo postojanje državna tajna

Na Badnjak, Kaptol je počeo bombardirati Gradec koji je uzvratio opsadom…Zaboravljeni opisi otkrivaju kako je izgledao rat Gradeca i Kaptola