Među mnogim utvrdama koje su se smjestile na zapadnim obroncima Papuka, istaknuto mjesto imala je utvrda Sirač. U ranom srednjem vijeku ova utvrda je bila u posjedu vitezova templara za koje se pretpostavlja da su je i podigli.
Spominje se već 1334. godine kao “possessio Zirich” u vlasništvu obitelji Tiboldović, a već tada uspostavljena je i župa koja je potpadala pod Čazmanski arhiđakonat. U početku je to bio mali kaštel koji je nadzirao prolaz iz Papuka i nad potokom Bijela.
Veću tvrđavu (castrum) podiže Gašpar Kaštalanović 1430. godine. Turci osvajaju Sirač 1542. godine i on postaje jedna od njihovih glavnih utvrda na širem području Slavonije.
O veličini utvrde najbolje govori zapis turskog putopisca Evlije Čelebije: “To je divan grad u planinama i šumama Grovišće… Ima opkop. Na kraju drvenog mosta pred vratima nalazi se jedan londža-čardak, a u unutrašnjosti tvrđave oko 100 daskom prekrivenih kuća, skladište municije, nekoliko topova i mala džamija. Grad Sirče ima mnogo bašća koje su kao rajski vrtovi.”
Kao važno strateško mjesto Sirač je nekoliko puta osvajala carska vojska, ali bi ga Turci vratili u svoje ruke. Zauvijek su istjerani 1691. godine te su pri tome zapalili tvrđavu i njeno podgrađe.
Sirač tada odlazi u vlasništvo carske komore, a ona ga 1695. poklanja srpskom patrijarhu Arseniju Crnojeviću. Od 1763. vlasnik Siraća postaje Antun Janković koji ga kupuje za 40 000 forinti.
Grad Sirać bio je zidan lomljenim kamenom, a nekoliko sačuvanih dijelova klesanog kamena činili su okvire vrata i prozora koji su bili polukružno zasvođeni. Bio je sagrađen u obliku četverokuta na brežuljku visokom 200 metara i osiguran opkopima.
Jedan zapis iz 1837. spominje i postojanje mramornih stupova u ruševinama grada. Djelomično je sačuvan glavni sjeverni bedem visine 4 metra, širine 2 metra i dužine 14 metara, dok je ostala arhitektura mjestimično vidljiva na površini lokaliteta.
Klisura je ispresijecana novootkrivenim pećinama što indicira na moguće nalaze iz paleo/neolitika, dok su se u podnožju nalazili geotermalni izvori koji su zatrpani sredinom 20. stoljeća (2. svjetski rat).
Pojedini kameni blokovi koji su učvršćivali grad razrušeni su prilikom kasnije gradnje kuća. Današnji ostaci su obrambeni zidovi koji svjedoče o burnoj prošlosti Starog grada Sirača i okolice, koji su velikim dijelom obnovljeni.
