Kako su dani prolazili lijepo vrijeme kasnog ljeta sve je više uzmicalo pred nestabilnom jeseni. U brodska skladišta ukrcavalo se sve više tereta i trup Gagliane Grosse polako je tonuo u more mirne venecijanske lagune.
Prošlo je nekoliko tjedana i ukrcaj je tekao neobično polako. Činjenica kako je Gagliana bila pod danonoćnom oružanom stražom nije bilo ništa neobično za trgovačke brodove privezane uz mletačke dokove. Promatraču je u oko upadalo nešto drugo.
Opasno vrijeme
Gagliana Grossa na put za Carigrad kretala je u kasnu jesen, vrijeme kada su se brodovi inače vraćali u svoje luke kako bi prezimili. Plovidbena sezona bila je pri kraju i približavalo se doba godine kad je zbog vremena bilo opasno ploviti . Toliko da je Mletačka Republika donijela propis po kojem se zimi uopće nije smjelo ploviti.
Teret koji se ukrcavao nije bio običan, bilo je to jasno svakom u luci, jer Gagliana Grossa nije bila običan trgovački brod, već ploveće skladište oboružano topovima, branjeno utreniranim vojnicima i pogonjeno jedrima.
Dugačka oko 40 metara, mogla je prevesti gotovo dvostruko više tereta nego neki drugi brod njezine klase. Slovila je kao jedan od najboljih brodova u floti obitelji Gagliana po kojoj je i dobila prvi dio imena. Grossa je pak, značilo velika.
Idealna za prijevoz finih svijećnjaka, najfinijeg stakla, desetaka bačvi biranih pića, najmekših tkanina, haljina i odijela od brokata. Ukrcalo se i pet tisuća neobičnih okruglih prozora, a mjesta je ostalo i za različite vrijedne predmete, ukrase i nekoliko škrinjica koje su skrivale vrijednost koja će biti otkrivena stotinama godina kasnije.
Tajanstvena škrinja
Bio je to teret koji je naručio sam sultan. Njegova isporuka bila je jednako poslovno kao i diplomatsko pitanje pa su potencijalne nagrade bile veće od rizika koje je nosila plovidba zimi.
Te je godine u Carigradu izgorio Harem, omiljeno mjesto boravka sultana Murata III. kojeg povijest bilježi kao čovjeka koji je više vremena provodio među priležnicama nego na prijestolju pa ga je požar jako pogodio. Rekonstrukciji se pristupilo odmah i novac nije bio u pitanju.
Njegova je majka čini se, rodom bila iz Venecije i puno je radila na uspostavi dobrih odnosa između Osmanskog carstva i Mletačke Republike. Brza isporuka vrijednog tereta bila je idealna prilika za jačanje odnosa.
29. je listopad i Gagliana je konačno bila spremna. Gotovo u zadnji čas, kapetanu Alviseu Finardiju prišao je flamanski trgovac Guglielmo Heldman i nakon kraćeg dogovora na brod ukrcao vrijedan teret. Zapisi u brodskim knjigama otkrivaju kako su se u kovčežiću nalazili dijamanti, biseri i smaragdi, a u svežnju dokumenti nepoznatog sadržaja, toliko tajnog da ih je brodski zapisničar pohranio u svoju vlastitu škrinju.
Je li iskusni kapetan Finardi znao što ga čeka u opasnim vodama istočnog Jadrana nije poznato, no može se pretpostaviti kako je posada za putovanja bila na velikom oprezu. U Veneciji se na brod vjerojatno ukrcao i jedan od istarskih peljara čija je dužnost bila provesti brod duž obala Istre i Kvarnera.
Jednom kad je brod ušao u Dalmaciju, počelaje najriskantnija etapa, ne samo zbog nevremena nego i zbog uskoka koji su redovito napadali brodove Mletačke Republike.
Što se tog hladnog dana kod otočića Gnalić u blizini Biograda dogodilo, nije moguće otkriti. Arheolozi Zavičajnog muzeja Biograd na Moru koji su četiri stoljeća kasnije istraživali olupinu pretpostavljaju kako je Gagliana Grossa potonula zbog udara južnog ili jugoistočnog vjetra, za vrijeme neke od nevera.
Poznato je međutim, kako je netko u brodolomu stradao jer su tijekom istraživačke kampanje 1973. godine pronađene dvije ljudske kosti. Iz očuvanih dokumenata tog doba proizlazi kako se dio posade, uključujući i kapetana, ipak spasio i nastavio ploviti.
U međuvremenu, strašna vijest o potonuću stigla je do Venecije gdje bilješke otkrivaju kako su glasnici Mletačke Republike s Trga Rialto 9. studenog izvikivali vijesti o “potonuću Gagliane Grosse kod dalmatinskog grada Biograda.”
Moglo bi se zaključiti kako je potonućem Gagliane Grosse njezina priča završila no to se nije dogodilo jer je teret koji je nosila bio neobično vrijedan.
Ubrzo je organizirana hitna akcija spašavanja potonulog broda i njegove opreme koju je po svemu sudeći u najvećoj mjeri inicirao upravo tajanstveni flamanski trgovac Heldman.
Mletački su bilježnici već dan nakon potonuća počeli izdavati akte u cesiji, odnosno prijenosu potraživanja s vlasnika robe na osiguravatelja. Svi koji se zatekli u Veneciji a čiji je teret potonuo na Gagliani počeli su formirati redove kod javnih bilježnika. U tom periodu stvorena je i dokumenatcija zahvaljujući kojoj je bilo moguće rekonstruirati što se događalo.
Uskoro je usljedila je sjednica vjerovnika i za vođu akcije spašavanja odabran je stanoviti Pietro della Moneta koji je najvećom brzinom doputovao u Zadar. Tamo je sreo čovjeka podrijetlom s Krete zvanogFregata koji mu je obećao spašavanje vrijednog tereta.
Slične akcije spašavanja nisu bile novost, i često su ih vodili spužvari i koraljari koji su od dubokih zarona živjeli. Fregati je tako bila obećana trećina svih vrijednosti koje bi izvukao.
Po hladnom i ledenom moru, usprkos nevremenu i opasnim vodama, Fregata je cijeli prosinac proveo u zaronima. Početkom siječnja ušao je u trag kovčegu flamanskog trgovca i svežnju tajanstvenih dokumenata. Pod oružanom zaštitom mletačkih galija i budnim okom uskoma, spašavanje je potrajalo još nekoliko tjedana i zapisi otkrivaju kako je Fregata 26. siječnja zatražio, i dobio isplatu svojih usluga.
Olupina s koje je odnesena škrinja s dijamantima ostala je pod morem i kako su godine prolazile, sve se manje ljudi prisjećalo. Gagliana Grossa blijedila je iz sjećanja i postala zapis u starim pomorskim ispravama, crtica u isplatnim listama osiguravatelja.
Sve dok šezdesetih godina 20. stoljeća olupinu nije slučajno otkrila skupina turista iz Belgije, počela roniti i odnositi predmete.
Tu počinje priča o olupini “Gnalić”, kako je Gagliana Grossa poznata danas. Priča je to o švercu umjetnina nezabilježenih razmjera, krađi kulturnog blaga i potrazi za neprocjenjivim predmetima sa Gagliane Grosse koji se danas nalaze u privatnim zbirkama diljem Belgije.
Priča govori i o zalaganju za njezinu zaštitu i značaju olupine po kojoj znamo kako je izgledao život u to doba. Tu priču i rezultate istraživanja, Blaga & misterije objavit će u drugom nastavku slučaja Gagliana Grossa.
