Što je to prije bilo na mjestu gdje danas stoji hotel baština Dvorac Jurjevec? Na prvu je teško reći. Mjesto je to u Lekeniku na dvadesetak minuta vožnje od Zagreba gdje je desetljećima stajao zapušten velebni objekt obavijen velom misterije o kojoj su poznati samo fragmenti – zapisi, stare karte i razbacane bilješke.
Njegova prošlost još nije do kraja istražena pa odgovori ovise o tome koga pitate. Kad susjede i mještane upitate što je to, svi će reći kako je to hotel Dvorac Jurjevec – ponos općine Lekenik. Saznajemo i kako je dugo stajao zapušten i zaboravljen. Za Domovinskog rata, u njemu je boravila Hrvatska vojska, a prije je u njemu živio i lugar.
Iz škole u vlastiti dvorac
Neki će pak reći da su tamo pedesetih godina prošlog stoljeća išli u školu i usput će podijeliti koju uspomenu. Jedan od njih je i Željko Dorotić, današnji vlasnik hotela Dvorac Jurjevec. U njemu je rođen, gdje je pohađao i školu, sve kako bi u bijelom svijetu potražio sreću.
Vratio se desetljećima kasnije, ali ovog puta kao uspješan hotelijer. Odlučio se ostvariti svoj životni san – obnoviti dvorac koji mu je cijelog života bio u mislima. O tome svjedoči i istaknuti zapis jednog od najvećih pjesnika i dramaturga dvadesetog stoljeća Thomasa Stearnsa Eliota: “Sva moja lutanja i traženja vratiše me u davno zaboravljeno mjesto koje spoznah po prvi put.”
“Do 70-ih godina u dvorcu je bila osnovna škola, u koju sam išao u prvi i drugi razred. Tako se ispostavilo da sam jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji je išao u školu u svojoj rodnoj kući” sa smiješkom kaže vlasnik Željko Dorotić i otkriva kako je Dvorac Jurjevec obnavljao tim vrhunskih arhitekata na čelu s Davorom Salopekom.
Cijeli je proces obnove trajao čak 13 godina. Dorotić, odnosno Dorotich, kako stoji na obiteljskom grbu, naglašava da se puno pažnje poklanjalo očuvanju izvornosti zdanja čija je povijest puno starija nego što se čini.
Danas je Jurjevec mjesto okruženo perivojem prepunim ruža u čijem se centru nalazi zdanje s 24 sobe, četiri zvjezdice i wellness zonom. U njemu se mogu kušati svakojake delicije lekeničkog kraja, poput tartufa ili meda. Tako služi i kao neformalan prezentacijski centar cjelokupne turističke ponude općine koja tek treba biti prepoznata kao destinacija.
Efikasna uprava
Dvorac vodi mlada ekipa predvođena dinamičnim direktorom Tomislavom Golešom Babićem, a vlasnik Željko posjetitelje rado upozna s poviješću mjesta. Pritom brojni niti ne znaju da razgovaraju s čovjekom koji je obnovio dvorac.
Uz obnovu dvorca, trebalo je istražiti i njegovu povijest. Naime, Dvorac Jurjevec je ucrtan na brojne stare karte koje pokazuju da je bila riječ o bitno većem posjedu. Vremenom je, od svoje utvrđene funkcije, postao mjesto gdje su rado svraćali plemići željni lova, mira i dokonosti ruralnog života.
Tako doznajemo i kako je Dvorac Jurjevec u svojoj povijesti bio središte velebnog posjeda – vlastelinstva Želin-Čiče obitelji Thurn und Taxis, poznatih po tome što su još u 18. stoljeću osmislili poštanski sustav kakav danas poznajemo.
Thurn und Taxis u Lekenik dolaze nakon obitelji Erdődy, prvenstveno zbog sirovine drveta iz bogatih šuma hrasta lužnjaka i kitnjaka po kojima je to područje poznato. Tako Jurjevec postaje sjedište moćnog pogona iz kojeg se drvo izvozi po čitavoj Europi. Tomu je pogotovo pogodovala neposredna blizina strateški važne željezničke pruge i ceste Zagreb-Sisak. Njome su kroz brojna stoljeća tutnjale vojske, trgovci i sva sila naroda. Njezini tragovi postoje još od doba Rimljana i prometa koji se događao između antičke Andautonije kod Zagreba i Siscie kod Siska.
Burna prošlost Lekenika
“Vlastelinstvo Želin-Čiče na kojem se nalazi Dvorac Jurjevec od tko zna kada bilo je u posjedu plemenitaša Erdődy, sve do 1873. godine. Konačnim povlačenjem osmanske vojske vlastelinstvo nije prestalo biti u sferi interesa svojih gospodara. Štoviše, pitoreskni turopoljski kraj bio je dovoljan povod Erdődyjima da nekadašnji vojni objekt odjenu u novo ruho, ono barokne kurije. Tako je Dvorac Jurjevec ostao živi dokaz njihove hrabrosti, ali i ukusa za prekrasnu arhitekturu. Početkom XIX. stoljeća hrvatske zemlje dolaze pod vlast Napoleona, kad u kratkom razdoblju od 1806. do 1813. godine Napoleonov komesar maršal Auguste de Marmont ostavlja snažan trag na hrvatske zemlje. Tako je i sa vlastelinstvom Želin-Čiče, kojemu daje francuski štih. Tako su nastali prekrasni perivoji i parkovi koji krase stare jezgre hrvatskih gradova. Takav perivoj je i dan-danas dragulj u kruni vlastelinstva Jurjevec” priča Željko Dorotić dok sjedi na terasi okruženoj perivojem Dvorca Jurjevec.
Dodaje kako ovaj hotel danas slovi za najluksuzniji hotel Sisačko-moslavačke županije i okolice. Mnogi se slažu kako je i primjer najuspješnije revitalizacije kulturne baštine iz privatnih sredstava i stavljanja u komercijalnu funkciju u Republici Hrvatskoj.
Bogata povijest objekta nastavlja se nakon što je baroknu kuriju Jurjevec 1873. godine od grofova Erdődy kupila jedna od najvažnijih plemićkih dinastija Svetog Rimskog Carstva i Habsburške Monarhije – Thurn und Taxis. U rukama novih vlasnika ovaj dragulj ostaje sve do sloma feudalnog sustava i nestanka europskog plemstva, služeći pritom kao utočište i idilični ljetnikovac mnogima od njih.
Aristokratski doživljaj odmora
“Na neki način hotel nudi doživljaj plemićkog života, što se gostima jako sviđa” – ponosno ističe vlasnik i dodaje kako se puno pažnje pridavalo i ručno izrađenom stilskom namještaju te visokim stropovima s izloženim drvenim gredama, čime se unosi prirodna tekstura u prostor. Posebnost su umjetnička djela talentiranih domaćih i svjetskih umjetnika koja krase hodnike. Tako dvorac pruža i pravi užitak za ljubitelje umjetnosti.
“Aristokratski doživljaj odmora” lajtmotiv je hotela. Stoga gosti u hotelu Dvorac Jurjevec imaju priliku zaista doživjeti odmor nekadašnjih plemića i aristokrata. Okružen zelenilom, mirom i tišinom, daleko od gradske vreve, a opet joj dovoljno blizu, podrazumijeva luksuzan odmor u intimi ruralnog kraja.
U hotelu je i wellness zona s unutarnjim bazenom, jacuzzijem i finskom saunom. Bajkovitoj atmosferi pridonosi veliki perivoj nazvan “Vrt ruža” s dvije tradicionalne turopoljske kuće. On jamči maksimalnu privatnost i intimu. Tu je i bogata gastroponuda koja uključuje tradicionalne specijalitete s lokalnim namirnicama, ali u modernom ruhu, te vrhunska domaća vina.
“Preuređeni dvorac spoj je povijesti, raskoši, kulture i gastronomije, uz nezaobilazni dašak umjetnosti. U Lekeniku je 1964. godine, naime, sniman čuveni mjuzikl “Guslač na krovu”. Jedan od čardaka, koji su služili kao scenografija, nalazi se upravo na našem imanju, u blizinu dvorca.” – za kraj kaže voditelj hotela Tomislav Goleš Babić. Dodaje kako je ovo tek početak priče o Jurjevcu: za posjetitelje – mjestu za odmor i opuštanje, a za Željka Dorotića – ostvarenju sna koji još uvijek gradi.
Planovi za budućnost
Dok se rastajemo pokazuje na dvije impozantne turopoljske kuće koje su spašene od zaborava. Rastavljene su i ponovo sastavljene na imanju Jurjevec.
“U jednoj će biti umjetnička zbirka, a u drugoj prostor za teambuildinge i edukacije” – planira Željko Dorotić. Dugoročni plan podrazumijeva, uz obnovu tradicionalnih drvenih kuća, i proširenje terase koja spaja dvorac s perivojem.
S obzirom na to da u ovoj obnovi ne sudjeluje niti jedna institucija, proces je dugotrajan i ponekad iscrpljujuć. Međutim, vlasnik dvorca je strpljiv i pronicljiv čovjek koji sigurno korača prema zacrtanim ciljevima, uz pomoć svog tima i svih ostalih uključenih u obnovu.
Dvorac je otvoren za svakodnevne posjete restoranu, gdje je preporučena rezervacija mjesta unaprijed, ali i za noćenja, kada možete iskusiti pravo plandovanje u maniri plemića koji su nekoć i sami uživali na svojem posjedu. Često organiziraju i tematske večere, ali i razna druga događanja, o čemu više možete saznati na ovoj poveznici.
