U jednoj od ostakljenih komoda Zavičajnog muzeja u Ozlju jedna uz drugu stoje malena ispričnica i đačka knjižica koje pomnijim pogledom otkrivaju pozadinu života u tom kraju.
Ispričnica na fotografiji potječe iz 1916. godine. Grafitima ili grafitnom olovkom ispunila ju je majka Bara Stipančić za svog sina Matiju. Napisala je “Mi smo orali i nemam čizmice”.
Ravnatelj zavičajnog muzeja u Ozlju, Stjepan Bezjak opisao je pozadinu te neobične ispričnice upućene učitelju Opće pučke škole u Ozlju.
“Ispričnica je odraz stanja, siromaštva i depresije za vrijeme I. Svjetskog rata, a posljedično je izazvalo veliko iseljavanje stanovništva uz pojavu filoksere. Iz ovog Ozaljskog kraja ljudi su uglavnom odlazili raditi u rudnike Argentine i Čilea, odnosno Sjevernu Ameriku. Isto tako zanimljivo je da je ispričnicu Bara Stipančić ispunila/napisala sama što znači da je spadala u jedan posto tada pismenih.”
Uz ispričnicu, stoji i Đačka knjižnica iz doba Kraljevine SHS tiskana za učenike na dva pisma- ćirilici i latinici i na tri jezika Slovenskom, Hrvatskom i Srbskom.
“Knjižica je zapravo odraz težnje da se uspostavi međunarodna ravnopravnost što je bilo možda i važnije u “provincijama” s jakim nacionalnim nabojem poput Ozlja nego u velikim gradovima.” Ispričao je ravnatelj zavičajnog muzeja Stjepan Bezjak.
Zavičajni muzej Ozalj je smješten u Starom gradu Ozlju i sadrži građu koja obuhvaća povijest dugu šest tisuća godina. Možete ga pratiti na Facebooku, a kad ga možete posjetiti saznajte na ovom linku.
