Napuštena psihijatrijska bolnica koja leži u perivoju na padinama brežuljka u mjestu Gornje Ladanje desetljećima je smještala štićenike oboljele od alkoholizma te različitih psihoza i neuroza. U njezinom središtu na vrhu brežuljka stoji Bajnski dvor. Danas zatvoren i po strani, nekoć je bio riznica neprocjenjivog blaga.
Različite plemićke obitelji sakupljale su ga stoljećima. Vlastelinstvo je 1610. godine osnovao plemić Bot de Bajna po kojem je cijeli posjed i prozvan Bajnski dvori. Obitelj koja je Hrvatskoj kroz godine dala dva bana dvorom i okolicom upravljala posjedom sve do 1849. godine kada je car Franjo Josip zbog sudjelovanja u mađarskoj revoluciji smaknuo vlasnika dvorca Ljudevita Batthyanya te mu oduzeo imanje.
Novo doba
Deset godina kasnije, njegova udovica imanje je uspjela prodati Ivanu Nepomuku, grofu Erdődyu i njegovoj ženi grofici Tereziji Raczysky. U tom trenutku počinje novo doba Bajnskih dvora jer ga supružnici Erdődy biraju kao mjesto koje će postati riznica baštine.
Naime, Ivan Erdődy bio je posljednji nasljedni veliki župan Varaždinski, časti koja mu je pripala zbog obiteljskih zasluga u borbi protiv Turaka. On je 1845. godine prodao svoje posjede Moslavinu i Nove Dvore klanječke. S druge strane, grofica Terezija Raczysky prodala je 1887. godine svoje posjede u tadašnjoj ruskoj Poljskoj.
Sve umjetnine iz svih posjeda dopremljene su tako u Bajnski dvor koji je ubrzo postao muzej s velikim umjetničkim blagom.
Bilo je tamo i umjetnina svjetskog glasa poput djela Anthonisa van Dyyka, Rubensa, Rembrandta i Murrila. Dvorske komore bile su prepune knjiga, umjetnina od mramora, srebra i bronce, a vitrine od mahagonija i ebanovine čuvale su skupocjeni porculan Alt Wien.
Grofica Terezija Raczysky bavila se slikarstvom i bila je dobar poznavatelj umjetnosti. U obližnjoj Vinici sagradila je školu za žensku djecu i zakladu za održavanje školske zgrade. Godinama je odjećom i obućom darivala siromašnu djecu pa je u narodu ostala zapamćena kao dobrotvorka i plemenita žena.
Ivan Erdődy preminuo je 1879. godine, a Terezija 1909. godine. Imanje je naslijedio njezin nećak, Samuel Feštetić od Tolne, arogantan i u narodu veoma nepopularan čovjek.
U studenom 1918. godine, u burnim danima raspada Austro – Ugarske Monarhije seljaci i rudari provalili su tako u dvorac, opili se i dinamitom ga razrušili. Ništa od blaga nije preživjelo taj dan kad su plakale muze.
Poslije tog događaja, imanje i dio posjeda Bajnski dvori 1922. godine kupuje Janko Bonjeković iz Varaždina. Okolne livade i oranice agrarnom su reformom dane seljacima u zakup.
I danas vidljivo istočno krilo obnavlja se u duhu historicizma. Dozidani su tornjevi i dva bočna krila. Pročelje dvorca bilo je ukrašeno neogotičkim dekorativnim elementima no dvorac ponovo stradava tijekom Drugog svjetskog rata.
Godine 1945. provedena je nacionalizacija i Bajnski dvori oduzeti su Bonjekovićima.
Od 1961. godine Bajnski dvori postaju izdvojeni Psihijatrijski odjel tadašnjeg Medicinskog centra Varaždin. Stare gospodarske zgrade adaptirane su za potrebe psihijatrijske bolnice koja u perivoju djeluje sve do 2010. godine kada se dvor postupkom denacionalizacije vraća potomcima obitelji Bonjeković.
Od perivoja koji je zaštićen kao hortikulturni spomenik, očuvane su samo kamene stube, dio balustrade, jezero i kapela u kojoj su sahranjeni Ivan i Terezija Erdődy, supružnici koji su u Bajnske dvore spremili izgubljeno bogatstvo generacija