Vjerovanje u vještice i razne druge demone stoljećima zaokuplja ljudsku maštu, uplićući se u njihovu svakodnevicu, unoseći strah i sputanost. Krivci su za brojne događaje koje običan čovjek nije mogao objasniti i kao odgovor na taj strah, javljaju se Krsnici, rođenjem odabrani da jednog dana krenu u obračun sa silama zla.
Borba protiv zlih sila
Krsnik je nadnaravno biće specifičnih sposobnosti koje se javlja u nekim određenim krajevima Slovenije i Hrvatske. Predaje o njima pronalazimo u Istri, Hrvatskom primorju i Kvarnerskim otocima. Poznati su pod nazivima krsnik, kresnik, kršnjak, krisnik, skrisnik, grišnjak.
Krsnik je zapravo osoba koje se za života bori protiv zlih sila kako bi zaštitila čovjeka. Najčešće je muškog spola i rađa se u običnoj obitelji koja tako i funkcionira u vlastitoj zajednici.
Veliki je protivnik, neprijatelj štriga i štriguna (vještice, vješci) protiv kojih se bore na raskrižjima ili u zraku, a tijekom tih postupaka uglavnom preuzmu oblik psa, mačke, vola ili drugih životinja.
Najstariji zapis o ovim nadnaravnim bićima pronalazimo u talijanskoj knjizi novigradskog biskupa Tommasinia koji priča o noćnim borbama kresnika i vukodlaka. On piše kako se prema vjerovanju, duhovi osoba što su se rodile u nekoj opni – kresnici i vukodlaci – sastaju noću na raskršćima, pa se međusobno bore za obilan urod.
Rođenje krsnika
Prema kazivanjima koje je zapisao etnolog Tomo Vinšćak, proces nastajanja krsnika sličan je kao i za štrigune. ”Krsnik se rađa u bijeloj košuljici, ili sa crvenom kapicom. I košuljica i kapica se zakrpaju pod pazuhom ili obje se oko vrata kao kolajna. To se zove janjuš. Ako babica po porodu poviče: Rodija se je krsnik!, on to neće biti, ali ako ga babica zataji, prešuti, on će to postati u sedmoj godini.
Tada dođu drugi krsnici i pozivaju ga poimenice. Ako ga roditelji ne otkriju i kažu Ni ga doma! na tri poziva, dječak neće postati krsnik. Njegovi nesuđeni drugovi tada uzvikuju: Da ga nebi bilo doma nikad već! i odlaze.”
Krsnik može biti i muškarac i žena. Tijekom Vinšćakova terenskog istraživanja naišlo se na mnoga zanimljiva svjedočanstva čak i od ljudi koji su se identificirali kao krsnici. Kada se govori o djelovanju krsnika, uglavnom u predajama ne prevladava toliko činjenica da on spada u opis ljekara, nadriliječnika.
Više se ističe činjenica da je suparnik štrigunima. No unatoč tome, postoje svjedočanstva i da su krsnici liječili ljude. Tako je jedan starac posvjedočio: ”Krsnik nam je potvrdio kako krsnici mogu biti i muškarci i žene, koji žive u vjeri i poštenju …” Starac, nadalje, tvrdi da je iscjeljivački dar dobio na misi polnoćki tijekom svećenikova čina ispijanja vina iz kaleža, što simbolizira krv Krista.
Prema vjerovanjima i kazivanjima ljudi iz više istarskih sela, krsnici imaju sposobnost napuštanja tijela za vrijeme sna ili prilikom gubitka svijesti. Tada im iz usta izlazi neki insekt, gusjenica, bakula ili štriga.
U Kanfanaru je zabilježeno vjerovanje o znacima raspoznavanja hoće li tko biti štrigun, krsnik ili mora. Kušeljaju u Kanfanaru da se križnjak rodi u biloj košulji, ili s crlenom beritom. Štrigun se rodi u crnem mihu, a more i štrige se rode z repom. Povidaju još da žene, ke nimaju dlak na pizdi, su more.
Podrijetlo i pojavu štriga i krsnika u Istri možemo tražiti iz više izvora. To mogu biti prežitci starih pretkršćanskih poganskih kultova i vjerovanja. Što se slavenskoga svijeta tiče, poznati su pod istim ili sličnim nazivima kod svih Južnih Slavena. Zbog toga bi im se podrijetlo moglo tražiti u pretkršćanskim vremenima.
Krsnike iz Istre i njihovu borbu protiv štriguna, rođenja u košuljici, pomaganje ljudima možemo staviti u kontekst pretkršćanskih indoeuropskih kultova. Polazeći od osnovnog mita o dvoboju nebeskoga boga gromovnika Peruna i njegova suparnika, božanstva Velesa, dolazi se do zaključka kako mjesto krsnika treba tražiti u samoj jezgri protoslavenske i baltoslavenske mitologije.
Prema tome, krsnik bi zamijenio Peruna u vječnoj borbi sa zmijskim kraljem, zmajem Velesom. To bi bila degeneracija osnovnoga mita pod utjecajem kršćanstva. Ta bitka traje od početka svijeta i nikada ne prestaje.
Kad god zmija napusti svoje mjesto i krene na goru, tada je Perun udara kamenom munjom i vraća dolje u duplje uz vodu, gdje joj je i mjesto. To je vječna borba između dobrog i slabog, Peruna i Velesa, krsnika i štriga.
Krsnik kao tradicijska pojava i dalje „živi” u predaji i narodu. Krsnik nije odumro, on nastavlja postojati kao bitan element naše duhovne kulture, od najstarijih zapisa iz 17. stoljeća, preko sakupljene građe 1950-ih i 1960-ih godina, sve do današnjih zapisa.
