Aktivni su u skupinama i kreću se uglavnom noću. Uništavaju usjeve, a zbog njih se i stoka razbolijeva. Upravo su oni razlog zašto na nekim raskrižjima postoje male kapelice- kako bi se spriječilo njihovo okupljanje. Znamo ih pod imenom štrige i štriguni.
Oni žive među običnim pukom, naizgled običnim životom. Do sada je prikupljeno dosta zapisa o mitovima vezanim za ova bića. Terenska su istraživanja pokazala da na području Istre i Kvarnera, pogotovo u malim selima, stariji ljudi vjeruju u njihovo postojanje. Kad i ne vjeruju, sjećaju se priča o njima koje su im pričali preci.
Štrige- bića mraka
Kako bi se odredilo čime se oni točno bave i tko su, odgovor treba potražiti u riječi romanskog podrijetla vještica (rom. strigoi). Coprnica je pak izvedenica od njemačke riječi čarati (njem. zaubern).
Međutim, uspostavljanje odnosa jednakosti između riječi štriga i vještica nije sasvim moguće. Naime, riječ vještica implicira na vještinu, znanje koje se učenjem stječe, dok se kod štriga radi o nasljednoj karakteristici. Kod štriguna se zamjećuju i elementi šamanizma.
Oni mogu kontrolirati svoju dušu tako da se ona u snu pojavljuje kao miš, muha, kukac ili crni pas. Pritom svoje moći nikada ne rabi za dobrobit drugih, poput šamana.
Narodna predaja štrige i štrigune opisuje kao bića koja će uglavnom napadati svoje suseljane koji su im se na neki način zamjerili. Uglavnom se udružuju s drugim štrigunima i kreću u noćne pohode, gdje obično dolazi do devastacije usjeva koje su marljivi seljani obrađivali. Uzrokuju i pomore ili razne druge nesreće koje stoka doživljava.
Brutalna nedjela
Često se okupljaju na seoskim raskrižjima, što s ovog stajališta opravdava pojavu raznih križeva i drugih kipova svetaca postavljanih po takvim mjestima. Ponekad se bore i međusobno, iako je njihovo loše djelovanje usmjereno uglavnom na obične ljude bez magijskih moći.
Smatra se kako njihova brutalnost često odlazi u krajnost. Tako predaje prenose činjenicu da jedu svoju djecu- majke ih moraju skrivati. Ipak, ljudi se mogu i obraniti od njih. Jedan od načina obrane je neugodan miris- smrad. Tjera ih miris spaljivanja starih cipela, a čak se govori i o dječjem izmetu.
Štriguna se prepoznavalo po rođenju u ‘”crnome mjehuru”’ (krvavoj košuljici), koji se potom zašije pod pazuh te im daje moć, ili po malom repiću. Njihovo postojanje u narodu imalo je svojstvenu društvenu ulogu koja je služila uspostavljanju reda i afirmaciji pozitivnih osobina kod ljudi.
Jedini način da ga se oslobodi takve sudbine je da se unište takvi znakovi ili da se dijete primakne prozoru i javno se obznani povikom da se rodio štrigun.
Noćni sukobi
Krsnici se, za razliku od štriguna, rađaju u bijeloj košuljici ili kapici (ostacima placente) te se bore protiv potonjih i njihovi su zakleti neprijatelji. Važnost štriguna u pučkome životu Istre autori potkrepljuju primjerom Miroslava Bertoše iz njegove knjige Istra između zbilje i fikcije.
O bitkama koje u noćnim satima vode Krsnici i Štriguni bit će riječi u nekom od sljedećih članaka.
