S vremena na vrijeme, oglasi o prodaji prve samoborske vikendice, ili samoborskog Versaillesa, kako joj rado tepaju, pojave se u medijima. Cijena? Svaki put sve manja, budući da od Vile Wagner zapravo i ostaje sve manje i manje.
Neki kažu, ukleta je jer kao da ju nitko neće. Poslovno krahirani vlasnici odselili su, državne institucije svih razina odrekle su se prava prvokupa koje su imali budući da je riječ o spomeniku 1. kategorije.
Nazvana je po krajiškom oficiru Ivanu Wagneru koji je stigao u Samobor oko 1870., nakon odslužene vojne službe u Vojnoj krajini. I dalje stoji, ponuđena i ogoljena, pružajući zaklon skitnicama, narkomanima i štakorima. A kakvu je povijest imala!
Vila Wagner nalazi se u blizini glavnog trga, nasuprot Franjevačkom samostanu, u Langovoj ulici koju obilježava rezidencijalni način gradnje na velikim parcelama s vrtovima i perivojima.
Slobodnostojeća je jednokatnica pravokutna tlocrta s kratkim dograđenim krilom na sjeveroistočnoj strani. Smještena je u relativno malom, ali iznimno kvalitetno oblikovanom perivoju.
Godine 1878. lvan Wagner kupuje zemljište od općine Samobor za gradnju ladanjske kuće, odnosno vile s perivojem koja je sagrađena 1891. godine kao prizemnica s centralno postavljenim jednokatnim rizalitom u funkciji lođe, a 1908. godine dograđen joj je katni dio i sjeveroistočno prizemno krilo.
Unutrašnji prostor vile podijeljen je na niz reprezentativnih prostorija orijentiranih južno, prema parku, te na pomoćne stambene prostorije orijentirane prema sjeveru.
Wagner je kao veliki ljubitelj biljaka, donosio sadnice stabala iz cijelog svijeta koje je presadio u perivoju svojeg dvorca. Zbog njegove strasti slavni je vrt (arboretum), velik oko 8.000 kvadratnih metara, zaštićen kao djelo vrhunske parkovne arhitekture. Od biljnog fonda u perivoju, značajna su i dva mamutovca {Sequoia) i drvo Ginkho bilobo, inače simbola plodnosti, dugovječnosti i vitalnosti koje su i inače sadili u perivojima oko nekih dvoraca Hrvatske.
Wagner je reprezentativan primjer vile s kraja 19. st. s karakteristikama malog dvorca, a njezinoj vrijednosti posebno pridonosi pažljivo oblikovan perivoj s ukrasnim drvećem i parkovnom plastikom.
Zajedno sa stoljetnim parkom – arboretumom Vila Wagner definirana je kao spomenik kulture 1. kategorije. Tijekom 20 stoljeća na objektu je bilo nekoliko većih zahvata. Danas je zbog neuspjele adaptacije devastirana, a perivoj je zapušten. Cjelokupnom obnovom objekt bi ponovo dobio sjaj koji zaslužuje kao vrijedan spomenik arhitekture 19. stoljeća.
Njezin je današnji status prilično nejasan. Poznato je kako je vilu Wagner 1992. godine kupio Zlatko Kolman Marči, poduzetnik koji je osamdesetih u Zagrebu prvi trgovao jeansom koji je prošvercao iz Trsta te vremenom postao vlasnik i modnih butika i pomodnih barova u zagrebačkom centru.
No, njegovo je poslovno carstvo krahiralo jer se zadužio kod prijatelja za kojeg se kasnije ispostavilo da je lihvar te je zbog toga 1995. godine morao pobjeći u SAD. Kolman je preminuo 2014. godine i sve to vrijeme, vila je povremeno bila na prodaju, no kao talac sudovanja koje se pojavilo kao posljedica spomenutog duga, nikada zapravo nije bila prodana.
Danas vila Wagner ostaje na samoj margini, tek nekoliko stotina metara od rado posjećenog centra Samobora, kao utočište i zaklon svim onima koji žive na rubu društva. Prazna, ogoljenih zidova i mjestimično propalog krovišta nije sigurna za posjet.
