in

Vukodlak nastaje kad mačka ogrebe mrtvaca koji postaje duh koji u noćima punog mjeseca bijesni šumama i vreba putnike

Ilustracija

Kad crna mačka ogrebe mrtvaca nastaje vukodlak. Ovaj napastni duh u noćima punog mjeseca bijesni po šumama ili napada zalutale putnike. Ne pretvara se u vuka, već samo podivlja, uslijed čega mu naraste bujna dlaka, kosa ili brada. Kad se otkopa grob takvog bića, potrebno mu je odsjeći glavu i staviti među noge, izgubit će svaku snagu, a bijesni duh napustit će njegovo tijelo.

Prema kazivanju koje je zapisao glumac i etnolog Vid Balog na području Prekodravlja, vukodlak nije čovjek-vuk, već divlji čovjek vučje naravi.

“Povukodlačil se, tak velimo, to se mrtvec povukodlači, ako ga mrtvoga crna mačka okrampa. Naši so govorili da mu treba odseči glavo i deti med noge. Am toga nema, to so tak stari pripovedali.

(To izgleda kao vuk?)

Ne, to ti samo pobesni… Znaš, ne mora on biti ni mrtev, nekoga obzeme vočja narav, pak se spremeni, kak vok.

(Onda je lud?)

Neje lud, onda neje više ni čovek, to je zver kaj jo treba zatoči.

U hrvatskim krajevima postoji mnogo zapisa o ljudima vučje čudi, o mrtvacima koji se noću bude plašeći ljude, vrlo rijetko i pomažući im. Nastanku predaja o vukodlacima vjerojatno su kumovali poremećaji i bolesti poput mjesečarenja ili šizofrenije, no ovo biće je i danas u svijesti svih južnih Slavena i malo tko za njega nije čuo. Raznim ekranizacijama i filmskim uradcima ovo je biće postalo dio svjetske kulturne predaje.

Njemački slavist i etnolog Edmund Schneeweis zapisao je da “pod vampirom, lampirom, vukodlakom, kudlakom (Cres, Krk, Istra), ten(j)cem (Crna Gora, Boka) narod podrazumjeva mrtvaca u kojeg četrdeset dana nakon smrti ulazi ao duh, tako da on noću napušta grob, guši ljude i siše mu krv.

Međutim, Balog naglašava kako u Prekodravlju, točnije selu Gotalovo, predaje ne poznaju Vampire. Vukodlak je vukodlak, a biće slično današnjem poimanju vampira u tom se kraju zove Mrakula.

izvor: Vid Balog- Hrvatska bajoslovlja

Oblakinje, planinkinje i podvotkinje: stari Hrvati prepoznavali su vile u elementima i svaka je imala posebnu, čudnovatu prirodu

Ban Jelačić jahao ga je na ratištima i mimohodima, konja Emira rasnog bijelca koji i danas nosi omiljenog narodnog bana