in

Jedinstvenu slavonsku kalvariju dala je podići imućna Valpovčanka, za uspomenu svome gradu

Foto: Blaga&misterije

Na valpovačkom groblju nalazi se gotovo nezamijećen jedinstven spomenik u Slavoniji – Kalvarija ili križni put koju je dala podići imućna Ema Rudl za uspomenu svome gradu Valpovu.

Smještena je uz stazu koja vodi od svečane secesijske ograde i ulaznog portala groblja do grobljanske kapele Uzvišenja Svetoga Križa.

Valpovačku kalvariju čini četrnaest postaja sagrađenih u obliku dekorativnog stupa na kojem se nalazi mali križ. Unutar postaja smještene su slike izrađene različitim tehnikama koje prikazuju križni put. Jedinstvenost valpovačke Kalvarije su kolorirani keramički reljefi s pečatom poznate mađarske radionice „Zsolnay”.

Premda su reljefi industrijski rad, imaju izrazitu likovnu vrijednost koja se očituje u dobro sačuvanim, živim bojama, naglašenom dramatikom prizora te individualiziranim prikazima likova.

Foto: Blaga&misterije

Ovaj tipičan primjer arhitekture koji povezuje osobnu, odnosno pučku pobožnost sa službenim crkvenim štovanjem Kristove muke izgrađen je uoči ili za vrijeme Prvog svjetskog rata. Od tada mještani imaju običaj svake godine u spomen Kristovih muka ići u procesiju od jedne do druge postaje uz molitvu.

Prema usmenoj predaji, kalvariju je dala izraditi Ema Rudl, imućna žena iz Valpova koja je htjela ostaviti uspomenu svome gradu (umrla je 24. studenog 1937. godine). Njen grob se nalazio uz 13. postaju. Pretpostavlja se kako je podatak točan jer u župnoj crkvi ne postoje zapisi o podizanju križnog puta.

Postaje je sazidao valpovački zidar Fink te su navodno izrađene i opremljene po uzoru na križni put u Gyudu u Mađarskoj. Osobitost valpovačkog križnog puta je unakrsni, cik-cak raspored postaja s obiju strana puta, tj. s jedne strane pješačkog puta su raspoređene neparne postaje (od 1 do 13), a s druge parne (od 2 do 14).

Foto: Blaga&misterije

Nakon postaja slijedi i kapela koju je dao podići vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua 1880. godine. Vanjski izgled karakteriziraju stilska obilježja neobaroka i neogotike, dok je bogato oslikana unutrašnjost stilski ujednačenija, neobarokna. Visoko u pročelju kapele nalazi se svojevrsna petnaesta postaja – reljef koji prikazuje Kristovo uskrsnuće – dar stare valpovačke ljekarničke obitelji Desaty.

Od izgradnje do kraja dvadesetog stoljeća kapela je doživljavala manje popravke i obnove da bi 1997. krenula najtemeljitija obnova koja je trajala dvije godine.

Kalvarija ili križni put

Kalvarija je latinski naziv (lat. Calvaria) za brežuljak pored Jeruzalema na kojemu je razapet Krist, a koji se hebrejski zvao Golgota što znači „lubanja“. Naziv vjerojatno dolazi odatle što je to mjesto bilo određeno za stratište osuđenih pa se na njemu često nailazilo na kosti i lubanje pogubljenih koji su tu i pokopani.

Prema srednjovjekovnoj predaji na tom je mjestu bio pokopan Adam, dok jedan starozavjetni apokrifni tekst govori o tome kako je Kristov križ bio izrađen od drveta izraslog iznad Adamovog groba. Zbog toga se u podnožju raspela često prikazuje Adamova lubanja.

Foto: Blaga&misterije

Kalvarijama se nazivaju i mjesta na kojima su podignute postaje križnog puta s prikazima pojedinih prizora Kristove muke i smrti. Vjerska praksa da se postaje obilaze uz molitvu i meditaciju prvobitno se razvila u Jeruzalemu, a u Europu je prenesena u 15. stoljeću kada je sagrađen, koliko se zna, prvi križni put u Cordobi u Španjolskoj. Namjera je bila da se pobožnost križnog puta, odnosno štovanje Kristove muke i smrti približi što širem krugu vjernika koji nisu mogli hodočastiti na Sveti grob u Jeruzalem zbog udaljenosti i skupoće puta.

Križni put postao je u 17. stoljeću općom vjerskom praksom koju je priznao i papa. Broj postaja je varirao kroz vrijeme, ali se već u 17. stoljeću ustalio na četrnaest. Križni put započinje prizorom u kojem Pilat osuđuje Isusa na smrt, a završava prikazom polaganja Krista u grob.

U novije vrijeme dodaje se petnaesta postaja s prizorom Isusova Uskrsnuća. Sastavni dio križnog puta su i tri raspeća s likovima Krista i dva razbojnika.

Foto: Blaga&misterije

Kalvarije spadaju u malu sakralnu arhitekturu zajedno s javnim križevima i raspelima, kapelicama – pokloncima u obliku stupa, stupovima s kipovima svetaca, nišama na fasadama kuća u koje su smještene svete slike, raspela i kipovi svetaca.

Mala sakralna arhitektura javlja se u Slavoniji krajem 17. i početkom 18. stoljeća, odmah iza oslobođenja od Turaka, a gradi se do danas, najčešće privatnom inicijativom i troškom. Slavonske kalvarije nerijetko su isprva imale drvene postaje, a tek od 19. stoljeća grade se u pravilu zidane. Često su se postavljale na grobljima uz put koji vodi do kapele ili na padini brežuljka na vrhu kojeg su tri raspela s likovima Krista i dva razbojnika.

izvor: Žarko Španiček, Mala sakralna arhitektura u Slavoniji; Dragan Milošević, Povijest Valpova, župe i Valpovštine; Žarko Španiček, Križni put na gradskom groblju u Valpovu; Stjepan Najman, Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo;

Istražujemo prokletstvo dvorca Bosiljevo: dok traju pravne bitke za bajkovito imanje, njegova obnova ostaje samo fraza

U srcu Kopačkog rita, obnavlja se Tikveš: dvor u kojem su moćne elite kovale planove, lovile, zatvarale careve, plandovale i odmarale