in

Blago kralja Kolomana: misterija pronalaska srebrenjaka kojima se trebalo podmititi hrvatsko plemstvo, a iskopani su u kršu prije 140 godina

Ured za Blaga i misterije

Godina je 1878. i načelniku političkog Kotara Benkovac Stefanu Barbieriju stiže seljak Pero Pavlović iz obližnjih  Donjih Lepura u Ravnim Kotarima. Daje mu srebrni novčić i govori, “no, pronašao sam u zemlji još jedno 2000 kovanica…” Barbieri pogledava kovanicu koja izgleda pomalo čudno, autentično, na njoj se vidi reljefni križ.

Ovako počinje priča o tajanstvenoj ostavi iz Donjih Lepura, blagu koje je otkriveno posve slučajno i ubrzo se počelo povezivati s kraljem Kolomanom i njegovim dolaskom u Dalmaciju 1102. ili 1105. godine.

Ostaci stare crkve u Donjim Lepurima

Smatra se kako su pronađeni srebrenjaci  trebali podmiti  hrvatsko plemstvo kako bi Kolomana uoči dogovora znanog kao Pacta Conventa izabrali za kralja. Inače, upravo u blizini Lepura, u mjestu Podgrađe nalazilo se mjesto na kojem su se od doba neznanog održavali sabori  dvanaest hrvatskih plemenitih rodova.

To je pak, dovelo do zaključaka kako je Koloman sakrio novac prije pregovora, međutim, on mu nije trebao ili je bio višak, pa je sakriven na sigurno. Drugi pak navode kako srebrenjaci bili rezerva kojom je trebala biti plaćena  ugarska vojna ekspedicija prema Jadranu u slučaju da do dogovora nije došlo.

Što se točno dogodilo?

Vratimo se u 1878. godinu i  Stefano Barbieri, kao pravi politički načelnik, o nalazu javlja muzeju u Splitu pa priču primjećuje  časopis splitskog Arheološkog muzeja Bullettino di archeologia e storia Dalmata, inače jedan je od najstarijih hrvatskih znanstveno-stručnih časopisa u Hrvatskoj.  Ubrzo, u broju 78 izlazi članak pod naslovom „Doni al Museo di Spalato“ koji  prvi put spominje nalaz Kolomanovih srebrenjaka.

Članak je inače tematizirao donacije starog novca Muzeju u Splitu po mjestima sjeverne Dalmacije. Pod opaskom Lepuri tako se nalazi tekst: „una bellissima monetina d’arg.: di Colomano. (Il signor Barbieri ci scrisse essersi colà trovate in un ripostiglio, da certo Pere Pavlović, ben 2000 di queste monetine)“.

Iz članka se jasno može  iščitati da je 1878. godine iz sela Lepuri preko Benkovca u splitski muzej stigla jedna kovanica. Ona je opisana kao Kolomanov srebreni novac (denar). Nije poznato gdje su pronađeni niti u čemu su se nalazili pa se pretpostavlja da su bili u posudi ili kovčegu.

U objavljenom tekstu izričito se spominje jedan donirani  Kolomanov srebrnjak što postaje bitno kasnije. „Stefano Barbieri nam piše da je rečeni Pavlović našao uz taj komad još 2000 komada takvog novca“, stoji u članku i ističe kako se ne misli samo na Kolomanove srebrnjake, nego na kovanice općenito što samo produbljuje zabunu i misteriju nalaza.

Nemoguće ih prebrojati

Dejan Filipčić u svom radu o tom nalazu navodi kako bi nakon toliko stoljeća u zemlji bilo praktični nemoguće odvojiti jedan srebrenjak od gomile, te bi nalaz izgledao ne kao hrpa kovanica već kao srebrna gromada. Filipčić također navodi kako su osobe koje su javile o nalazu, načelnik i seljak nisu bile stručne te kako nije bilo  načina da se kovanice zbog oksidiranja prebroje.

Međutim, godine 1879. još 5 komada sličnih srebrenjaka Muzeju su Splitu darovao je stanoviti Doimo Alachevich, službenik u Okružnoj upravi benkovačkog političkog Kotara. Nažalost, i ovdje su točan kontekst i čitav opis nalaza i dalje ostali nepoznati i nedorečeni.

Donji Lepuri

Ovdje dolazimo i do problema količine zlatnika, što opisuje Filipčić. Naime,  2000 srebrnjaka težilo bi oko 500-600 grama što bi značilo da je u scenariju da je novac zaista bio namijenjen za mito hrvatskog plemstva, svakom od 12 rodova pripalo manje od 60 grama srebra. Stavljeno u današnje omjere, to je kao da nekom županu ponudite par tisuća eura da cijelu svoju županiju proda susjednoj zemlji.

Danas je evidentno to da je u Lepurima oko 1878. zaista nađena ostava nepouzdane količine novca, s nepoznatim sastavom, od kojih BASD spominje  ukupno 6 Kolomanovih denara.

Poznato je jedino da su pronađeni

Za druge kovanice iz ostave ne zna se zapravo ništa. Postoji samo neprovjeren broj od  2000 komada. Ne zna se je li koji vladar u toj ostavi prethodio Kolomanu, a ni novac kojeg vladara ili koje države se nalazi iza njega.

Postoji i teorija kako su srebrenjaci bili zakopani nekoliko desetljeća kasnije, u vrijeme mletačko-ugarskih ratnih operacija kada se vojska bana Kledina kretala preko Via Magnae prema Zadru.

Kako je vojska dolazila, tako su žitelji bježali, a ono što nisu mogli ponijeti su zakopali. Možda je srebrenjake zakopao i neki časnik, kako bi poslužili na plaćanje vojske po povratku.

Bilo kako bilo, Lepurska ostava ostaje tajna i po svemu sudeći, srebrenjaci su postajali, samo su do muzeja došlo samo njih 6. Preostalih 1994 je uništeno, ili uzeto od strane osoba koje su ih i pronašle. Misterija srebrenjaka ostaje tajna koja će možda biti razjašnjena iz jednog novog kuta, priče o drevnih plemenima Hrvatske koji ćemo uskoro objaviti.

NEKI ASPEKTI I PROBLEMI U RAZMATRANJU SKUPNOG NALAZA 2000 SREBRENIH KOVANICA KRALJA KOLOMANA IZ DONJIH LEPURA / Dejan FILIPČIĆ

Kamena granica što čuva dva zaljubljena srca, jedno uskočko i jedno kranjsko, još i danas stoji na istom mjestu

Na dan otvorenja te škole, slavio je narod i pucali mužari, i sam je ban Drašković došao upisati sina u prvi razred