Mnoga jela u slavenskoj kulturi imaju simboličko značenje i poslužuju se za vrijeme određenih praznika i rituala. Iako su se recepti nadopunjavali i mjenjali iz generacije u generaciju, neka vjerovanja koja se uz njih vežu ostala su ista i danas. Ovaj put izabrali smo četiri vrlo zanimljiva jela koja su bila dio staroslavenskih običaja i rituala ali se poslužuju i danas.
Blini
Drevni Slaveni vjerovali su da duše nakon smrti mogu ostati u svijetu živih, a blin je bio simbol okruglog, toplog, zlatnožutog Sunca, kojeg su prinosili kao žrtvu u svojim poganskim obredima. Blini su bili povezani s kultom štovanja predaka u drevnoj Rusiji, a posluživali su se na svadbama i pogrebima, te tako pratili čovjekov život od rođenja do smrti. Bilo je važno da su napravljeni od ukvasanog tijesta.
Drevna ruska tradicija nalaže da se blini poklone siromasima kako bi se oni molili za vaše predake. Također, postoji široko rasprostranjen običaj postavljanja ovih ruskih palačinkica na grob ili čak u lijes.
Prema legendi, blini su bili zabranjeni kao svakodnevna hrana jer je taj čin privlačio mrtve koji vas mogu odvesti u podzemni svijet.
Rusi ih danas najčešće rade od pšeničnog brašna, no mogu se koristiti i druge vrste brašna. Tekuće tijesto za bline uglavnom se radi s mlijekom ili vodom ili s oboje.
No smjesu se može napraviti i s vrhnjem, kiselim vrhnjem ili nekim drugim mliječnim proizvodom. Peći ove palačinke pravo je umijeće budući da trebaju biti što tanje, a to nije lako postići.
Tradicionalni ruski blini rade se s ukvasanim tijestom, koje se nakon dizanja razrijedi hladnom ili kipućom vodom ili mlijekom. Kada se razrijede kipućom vodom, nazivaju se „zavarnije blini“.
Tradicionalno se peku u pećnici dok se danas češće prže u tavi, kao i palačinke. Palačinke od tijesta bez kvasca (obično napravljeno od brašna, mlijeka i jaja) također su česte u Rusiji, gdje se zovu blinčiki. Nadjev može biti domaći džem ili inćuni, haringe, losos, sardine, papaline, gljive, mljeveno meso ili svježi sir, a poslužuje ih se odvojeno ili u kombinacijama. No klasičan ruski nadjev je crveni ili crni kavijar.
Tradicionalni poljski kruh/Kukiełka Podegrodzka
Kruh je važan simbol u poljskoj kulturi korišten u starim pretkršćanskim ritualima slavenskih naroda, pa je tako tradicija pripreme kruha zvanog “kukiełka” preživjela u selu Podegrodzie u južnoj Poljskoj, uz još nekoliko drugih mjesta.
Ritualni kruh iz ovog područja jedinstven je zbog svoje veličine i recepta koji su u prošlosti razvili lokalni mještani te ga smjestili u službeni registar regionalnih prehrambenih proizvoda Poljske kao ‘kukiełka podegrodzka’ (kukiełka kruh iz Podegrodzieja). Kukiełka je vrsta obrednog kruha, ostatak staroslavenskih običaja pripreme određene ritualne hrane za ceremonije sazrijevanja u odraslu dob. Doslovno značenje riječi kukiełka je ‘mala lutka’.
U prošlosti je taj kruh, kojeg je u pravilu pripremala kuma novorođenčeta, bio poklonjen njegovoj obitelji dva tjedna nakon krštenja za vrijeme raskošne gozbe zvane “wiązowiny” (u prijevodu “vezati”) . U mnogim obiteljima darivanje ‘kukiełki’ nije se zaustavilo na krštenju nego se poklanjao svake godine dok dijete nije navršilo deset godina.
Kukiełka kruh je napravljen od mekog, slatkog i aromatičnog tijesta u obliku pletenice te može doseći i do 1,5 m dužine (prosječna visina djece između 8-12 godina starosti) i može težiti preko 10 kilograma. Osnovni lokalni recept za ‘kukiełka’ kruh uključivao je mlijeko, kvasac i kiselo vrhnje ali su postojali i neki tajni sastojci.
Paskha
Paskha je ruski kolač koji se priprema samo jednom u godini i to za Uskrs, a njegovi sastojci sadrže namirnice koje su zabranjene za vrijeme korizme. Specifična piramidalna forma ovog deserta asocira na Grob Isusa Krista, a njegovo ime dolazi od Pashe, pravoslavne proslave Uskrsa.
Desert se radi od najfinijeg neslanog sira koji simbolizira čistoću i putra (slatke ili kisele pavlake) uz dodatak sećera u prahu, jaja (žumanjka) i kandiranog voća.
Ovaj tradicionalni desert, osim križa ukrašava se i vjerskim simbolima kao što su “Chi Ro” motiv i slova X i B (ćirilična slova koja označavaju Kristovo uskrsnuće. To je slavenski oblik tradicionalnog pashalnog pozdrava: “Krist je uskrsnuo!”). Osim Rusije i Ukrajine, Paskha se jede i u Finskoj.
Koljivo- kuhana pšenica sa orasima
Zapadni i istočni slaveni pripremali su koljivo uoči Božića i Nove godine. “Na koljivo” (Rusi koljivom nazivaju Badnjak) istočni slaveni pozivali su Djeda Mraza i divlje životinje, a južni slaveni su koljivom častili prirodne elemente, duše umrlih i duhove bolesti da ih udobrovolje, te da sebi osiguraju njihovu blagonaklonost i zaštitu.
Pšenica je simbol vječnog života, povezuje žive i pokojne članove obitelji. Isto tako je i simbol uskrsnuća, jer zasađene žitarice donose novi život. Slavenska pšenica ili koljivo se priprema kao dar zahvalnosti za date zemaljske plodove.
Sprema se i za zdravlje, napredak i blagostanje, a poslužuje se i gostima obično uz čašu vode. Može se pripremiti na razne načine, ali najčešće sadrži orahe, oraščiće i / ili karanfiliće i med.
