in

Od doba vitezova, desna je strana promatrana kao počasna, što je i danas po bontonu vidljivo na ulicama i trgovima

Dojavi prijateljima

Pomniji pogled na prolaznike otkriva nesvjesno prisutno nasljeđe koje dolazi sasvim prirodno a zapravo, ima itekako duboke korijene.

Tumačenja zašto se ljudi kreću baš tako prema autorima bontona svoje korijene vuku još iz davnih, minulih vremena kad se hladno oružje poput bodeža, mačeva ili sablji u pravilu nosilo na lijevoj strani, kako bi desna ruka, prepoznata kao borbena, bila slobodna za obranu ili napad.

I danas je, svjesno ili nesvjesno desna strana uglavnom promatrana kao počasna koju bi, barem po bontonu, muškarci trebali prepustiti ženi, starijem od sebe, ili osobi kojoj treba biti ukazana posebna čast.

Ipak, i kod tog pravila koje se prenosi na danas čini se, trošnim stranicama bontona, ima odstupanja i ne treba ga shvaćati doslovno jer osoba kojoj je ukazana čast često zna hodati sa takozvane zaštićene strane, bez obzira na to je li ona desna ili lijeva.

Takav je primjer hod uz cestu gdje je zaštićena strana ona koja se nalazi s unutrašnje strane i dalje od potencijalnih opasnosti koje nosi cesta. I taj običaj seže u prošlost i vremena kad su pločnici bili uski a kolnici neopločeni.

Kavalir bi dami tad često ponudio unutrašnju stranu gdje je bilo sigurnije da neće biti uprskana blatom koje su raznosile kočije.

Izvor: Branko Ivković, ilustirani bonton

Ljetnikovac iz gradonačelnikova sna još stoji na Bukovcu, očuvan poput vremenske kapsule zatvorene u doba kad je Zagreb postajao grad

Kroz olujna stoljeća, klanječki redovnici u kripti ispod samostana čuvali su sarkofage grofova Erdödy prepune detalja po kojima su željeli ostati u vječnosti