Diabolito, demon iz zagrebačke Tkalčićeve ulice, bestjelesno je biće. On utječe na ličnost i činjenje osobe koju naseli.
Spajajući fikciju, maštu i zbilju Željko Zorica u svojoj knjizi “Fantastični bestijarij Zagreba” opisuje Diabolita kao demona nižeg roda koje može preuzimati obličja velikana iz povijesti ljudske civilizacije, te zauzimati tijela prolaznika.
Tako je s vremenom stvorio tijelo koje s ponosom nosi. Diabolitovu glavu krase prodorne mačje oči i duge šiljate uši, a tijelo rep koji, u šetnjama gradom, krije u širokim hlačama. Pametan je i vješt manipulator. Puno čita i obožava glazbu. Razmnožava se s vremenom.
Ne čini zlo ako nije izazvan, ali simbolizira sile Zla. Voli putovanja na kojima se koristi sposobnošću naseljavanja tuđih tijela. Tako je proputovao cijeli planet. U narodu se često čuje “Obuzeo ga je demon!”, a zapravo tako se opisuje način njegova transporta.
Prema Zorici, populacija demona, podvrste Diabolito, na području Europe broji 7, 000.000 jedinki. Najviše ih je u Češkoj, u gradu Pragu. U Zagreb se doselio baš iz Praga u 14. stoljeću s majstorima koji su radili na Prvostolnoj crkvi.
Diabolito često postoji u svakome od nas. Treba ga prepoznati i pobijediti, ili se s njim dogovoriti. Pritom treba pripaziti da s njime ne zamijenimo tijelo.
U tom slučaju moglo bi se dogoditi da čitav ljudski vijek provedemo u tuđem tijelu. Njegovo se računanje vremena ne poklapa s našim. Ono što je nama dugo, njemu je kratko i obrnuto. Najveći Diabolitovi protivnici su vodeni konji.
Diabolitov lik na zagrebačkim kućama
Na reljefu koji ukrašava pročelje kuće u Tkalčićevoj 71 prikazan je u hiberniranom stanju. Na glavi mu je školjka sv. Jakova koju s lijeve i desne strane pokušavaju dohvatiti dva vodena konja. Otvorena usta odaju bol, a oči su bez sjaja.
Tri kuće, na samom kraju današnje Tkalčićeve ulice (kućni broj 71 a, b i c) nastale su u vrlo kratkom razdoblju tijekom godine 1912. Na ondašnjem Potoku, smjerom kojim je prije regulacije tekao Medvešćak, bile su izgrađene brojne prizemnice najsiromašnijih Zagrepčana, od kojih se neki ostaci mogu vidjeti i danas.
Ove tri kuće, međutim, predstavljaju iznimku jer su od središta grada najudaljenije najamne, stambene kuće. U vrlo oskudnoj dokumentaciji kojom se služio Zorica, stoji da su na tri parcele gradili različiti investitori: najprije Tomo i Katarina Fabijan na kućnom broju 71b, potom Vilim Guttwald na kućnom broju 71a. Kuće je gradila građevinska tvrtka Jaroslav Kralik i drug. Samom građevinskom poduzetniku Kraliku lokacija se toliko svidjela da je tijekom 1912. od Vilima Otta kupio zemljište na kućnom broju 71c i tamo izgradio svoju kuću.
O Kraliku, njegovu podrijetlu i životu zna se vrlo malo, jednako kao i o njegovoj tvrtki.
