Od drevnih vremena postoje sablasne legende i priče o malim čudovišnim bićima čija su lica iskrivljena, a udovi stvoreni od nezgrapnih ticala koja rastu iz trbuha, leđa ili vrata. Zapravo je riječ o alraunama, malim drvenim figuricama čije porijeklo predstavlja misterij kojeg su ljudi kroz vrijeme bezuspješno pokušavali odgonetnuti.
Nakaze od drveta
Alraune su se izrađivale od kvrgavog i čovjelikog korijena biljke mandragore za koju se još od srednjeg vijeka vjerovalo da su nastajale od sjemena obješenog muškarca. Pa se stoga korijene često koristilo u medicinske i magijske svrhe.
Ima i drugih biljaka čije korijenje ili granje podsjećaju na čovjeka i druga bića. Sve takve skulpture nazivamo alraune, no nije ih lako pronaći.
U folkloru europskih naroda, ova sićušna stvorenja živjela su u korijenu mandragore kojem se čarobna moć pripisivala još u Pitagorino doba. Pomoću njega mogao se čovjek učiniti nevidljivim, on je pomogao kao talisman protiv uroka i donosio je sreću. Postoji i nekoliko legenda o postanku ovog magičnog korijena koje je Hanns Heinz Ewers opisao u svojoj knjizi “Alraune”.
Tako je u srednjem vijeku u Njemačkoj nastala legenda koja govori da bi zločinac kojeg bi golog objesili na kakovom raskršću, u trenutku kad mu konopac slomi vrat, ispustio svoje posljednje sjeme i oplodio zemlju. Iz zemlje je na tom mjestu niknuo korijen u obliku male nakaze, muške ili ženske. Ljudi su u ponoć dolazili, izvlačili drvenog čovječuljka iz zemlje i potom to korjenito biće odnosili u kuću gdje su ga čuvali kao talisman.
Ono je nosilo sreću u ratovima i procesima i vuklo novac. Onaj, koji ga je posjedovao bio je vrlo voljen. Služilo je pri gatanju, donosilo ženama ljubav, plodnost i lak porođaj.
Druge legende govore da se alrauna stvorila u granama drveća koje je izraslo iz grobova zločinaca, koji su zaglavili po drumovima i šumama i tamo bili zakopani. U spletu takovog granja žive nakazni čovječuljci i gledaju u svijet. Njih ne može nitko vidjeti osim ljudi koji se rađaju s posebnim vidovnjačkim sposobnostima, i onog trenutka kada zakorače u šumu ili ugledaju grm alrauna, otkrivaju mala čudovišta u njemu. Oni su jedini koji ih mogu pronaći, obrezati i pružiti im oblik vidljiv svim ljudima.
Patuljak iz špilje
Priču o alraunama pronalazimo i u Gorskom kotaru gdje su se ova bića smatrala dobrim duhovima koji čine dobra dijela, ali se skrivaju po šumama da ih čovjek ne vidi. Mještani ovog kraja zovu ih Možaki ili Mužeki. Naziv je došao prema priči o jednom malom patuljku pustinjaku koji se skrivao u špilji Mužekova hiža u blizini Skrada. Pomagao je ljudima koji su se našli u opasnosti ili ako su se izgubili na putu. Taj mali patuljak se pretvarao u korijene i grane kako ga ne bi nitko primijetio.
Danas u Gorskom kotaru postoje ljudi koji izrađuju Mužeke od korijena i grana različitih stabala, jer se vjeruje da oni donose sreću. Stoga se kućanstvima Ravne Gore često može naići na ove neobične skulpture.
