Ruševine Staroga grada nalaze se u dubokoj nutrini Papuka, udaljene sat vremena hoda od isto tako velikog Ružica grada. Oba grada spaja dobra markacija što su je postavili planinari iz Orahovice. Srednjovjekovni Stari grad velika je povijesna nepoznanica. Njegova prošlost nedovoljno je istražena, a ne zna se čak ni njegovo ime.
O povijesti Starog grada zna se vrlo malo
Prema vrsti, rasporedu i duljini zidova smatra se da je utvrda starija i da je zauzimala veću površinu od Ružice grada, no nije raskošno građena kao ona i u usporedbi s njom, manje je utvrđena.
Starom gradu nije otkriveno ni ime ni bilo što drugo pa je stoga i nazvan- Stari grad. Do sada nisu pronađeni tragovi udobnog stanovanja. To govori da je vjerojatno služio u vojničke svrhe.
Povjesničari ga svrstavaju negdje u rani srednji vijek. S druge strane izostanak branič – kula upućuje na zaključak da je utvrda bila možda samo pribježište.
Iz sačuvanih ostataka hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog. Đuro Szabo sačinio je tlocrt utvrde Starog grada. Na temelju tlocrta može se zaključiti da se utvrda prostirala, poput Ružice grada, pravcem sjever – jug. Bila je podijeljena u četiri dijela. Na svakoj strani nalazila su se posebna pojačanja za efikasnu obranu.
Szabo je dao (prva polovica 20. stoljeća) najpotpuniji opis Staroga grada, što je opisao u svojem radu “Orahovičke gradine”. Od tog vremena nije se grad bitno izmijenio. Zarušilo se nešto kamenja, smanjio se po koji obrambeni zid.
Za Stari grad, među ostalim, Szabo kaže: “Svojom duljinom premašuje i samu Ružicu. Tradicija govori da su oba grada pripadala jednome gospodaru, no moglo bi se o ispravnosti toga vjerovanja podvojiti, kada se ne bi u samim ruševinama zato nalazila donekle i potvrda. Stari grad je doista stariji. On je očito predšasnik kasnijeg grada Ružice, ali je karakter njegovih zidova sasvim drugi. Onoga raskošnoga uređaja gradnje, koje smo dolje vidili, zalud ćemo tražiti u ovim trošnim ostacima.
Obadva su grada položena u istom smjeru od juga k sjeveru na grebenima bregova…. ovdje su veliki zemljani nasipi, okruženi danas tek mjestimice uščuvanim zidom…. Žalibože je tako malo zida očuvano, da si ne možemo ni zamisliti, kakav je oblik grad prvobitno imao. Tek se čini, da je i tu središnji dio bilo neko predvorje, a slijeva i desna su bile zgrade za stanovanje i obranu, kojima se ostaci još raspoznaju. Zanimljivo je, kako staroga graditelja nisu smetale pećine koje su se u određenim razmacima ustobočile u samom gradu: kada ih već nije mogao maknuti, upotrijebio ih je zgodno za temelje zidova i kao prirodne brane protiv neprijatelja koji bi ulazio u grad.”
Stari grad zato i dalje predstavlja izazov arheolozima, povjesničarima i drugim istraživačima srodnih grana koji pokušavaju otkriti njegovu tajnu- odgovor što se to dogodilo i zbog čega su na tako malom rastojanju nastale dvije ogromne srednjovjekovne gradine kao jedinstvena pojava u Slavoniji i šire. Danas, Stari je grad omiljena destinacija planinara i rijetkih izletnika.
