in

I danas, malo zvono katedrale svaki dan zazvoni o drugoj uri, u spomen bitki koja je vratila nadu zemlji koja je bila svedena na ostatke ostataka

“Bane, ne stigne li pomoć, Sisak će pasti!”, rekao je premoreni glasnik u šatoru zapovjednika banske vojske koja je bila utaborena na prostoru kraj Svete Klare kod Zagreba  zapovjedniku i hrvatskom banu Tomi Bakaču Erdödyju i dobio lakonski odgovor: “Tada je gospodo, vrijeme da se krene.”

Romantizirani je ovo prikaz koji pronalazimo u bilješkama koje opisuju događaje pred finale bitke kod Siska koja se odigrala 22. lipnja 1593. oko sisačke renesansne utvrde koji se nalazi na ušću Kupe u Savu.

Hrvatska mjesta u Grafičkoj zbirci HDA

Bila je to prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu. Imala je i osobit psihološki utjecaj jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici.

Europu je ubrzo obišao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske pohvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.

No, priča o finalu bitke čiji je ishod poznat počinje tri godine ranije kada je bosanski beglerbeg, vojskovođa Hasan-paša Predojević osvojio Bihać, a Hrvatska je doista bila svedena na “ostatke ostataka”.

Opći ustanak

Nakon što je pao Bihać, Hrvatski je sabor donio odluku o općem ustanku, gdje je napisano da na banov poziv plemići, kmetovi, građani i sve duhovne osobe moraju krenuti u rat.

Zbog vojnih neuspjeha, na čelo kršćanske vojske postavljen je Ruprecht Eggenberg, a 27. travnja 1593. godine proglašena je odluka o upućivanju zemaljskih vojski prema Vojnoj krajini.

Hrvatska mjesta u Grafičkoj zbirci HDA

Turci su 15. lipnja opkolili Sisak s otprilike 12.000 ratnika. S druge strane, Sisačku je utvrdu branilo tristotinjak  ratnika pod zapovjedništvom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića.

Kada je stigla vijest o opsadi Siska, kraj Svete Klare kod Zagreba okupilo se oko pet tisuća boraca združene kršćanske vojske koja se sastojala od ratnika  hrvatske, krajiške, koruške i kranjske vojske.

Nijemcima zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Toma Bakač, a Slovencima general Karlovačkog generalata Andrija Auersperg. Prvo je krenuo hrvatski ban Toma Erdödy u pomoć ugroženom gradu, nakon poruke glasnika s početka ovog članka.

Tijek bitke

Detalje bitke zapisi bilježe kroz šture podatke koji govore o kompliciranoj operaciji na terenu,  prvi napad izvele su hrvatske snage i nakon što su ih Turci djelomično odbili, slovenski i njemački strijelci odbili su turski protunapad, te pritisli Turke  koji su se morali povući prema Kupi.

Branitelji Siska su izašli iz utvrde i zauzeli mali most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. U panici koja je uslijedila, brojni Turci su se utopili pokušavajući preplivati Kupu.

Ta je bitka bila povod Drugom turskom ratu što su ga 17. srpnja Turci objavili Habsburškoj Monarhiji.  Za toga su rata Turci 28. kolovoza ipak osvojili Sisak, ali je nakon godinu dana oslobođen.

Ipak, u vrijeme bitke kod Siska, pobjeda je bila ono što je trebalo za nastavak rata, i ulila je vjeru krščanskim vojskama diljem borbene linije.

Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati.

Od 22. lipnja 2010. godine i zvono sisačke Katedrale Uzvišenja Svetog Križa svakim danom u 14 sati zvonjavom podsjeća na ovu slavnu pobjedu kršćanske vojske nad Osmanlijama.

Noćni Zagreb bio je opasan i zlokoban, sve dok jednom nisu stigli čuvari noći – nažigači koje su palili i održavali stotine gradskih lampi

Pojava Bele žene koja lebdi seoskim putevima znak je dolaska nemira, rata i velike nevolje